hrvatski

Inkluzivna edukacija, hrvatski kontekst, istraživanja i programi podrške

Razmatrajući stanje uključivanja djece s teškoćama u Hrvatskoj, može se konstatirati, usporedi li se stanje prije trideset godina i danas da je došlo do vidljivog napretka. Djeca s teškoćama su pretežno u redovnim školama, ona su većim dijelom prepoznata prije upisa u školu ili u prvim razredima osnovne škole, što znatno povećava njihove izglede za stvarno uključivanje u svoju društvenu zajednicu. Na primjeru znanstvenog i stručnog rada i suradnje sveučilišne zajednice i civilnog društva u Hrvatskoj u ovom se poglavlju ukazalo na potencijale u našoj sredini koji mogu znatno više doprinijeti edukacijskoj inkluziji i unapređivanju života djece s teškoćama i njihovih obitelji, a što nije dovoljno iskorišteno. Ako se usporede ciljevi istraživanja u svijetu i u nas može se ustanoviti da su oni u mnogo čemu slični, posebno između osamdesetih godina prošlog stoljeća i 2000. godine. Na žalost, spori razvoj inkluzivne škole u Hrvatskoj nije omogućio komparativna istraživanja o ishodima provedene inkluzije. Dok se u svijetu razmatraju najučinkovitije metode rada u inkluzivnoj školi, u Hrvatskoj se tek istražuju najpovoljniji organizacijski oblici, koji će omogućiti obrazovanje učenika s teškoćama zajedno s njihovim vršnjacima. Tek nakon što se inkluzija u odgoju i obrazovanju regulira potrebnim podzakonskim aktima i uspostave se odgojno-obrazovne metode rada koje odgovaraju inkluzivnoj školi, moći će se provesti kompleksnija istraživanja o učincima raznih metoda rada učitelja i drugih stručnih suradnika. Slično je i s nedostatkom istraživanja o ulozi vršnjaka u postizanju uspjeha kako u obrazovanju tako i u socijalnim vještinama učenika s teškoćama. Dok se dijete s teškoćama smatra „gostom“ u razredu, a učitelj „humanim“ jer je spreman poučavati i tog učenika teško se u takvim uvjetima mogu ispitivati razni programi vršnjačke pomoći, koristili svim učenicima.

inkluzivna edukacija u Hrvatskoj, istraživanja inkluzije, programi potpore, suradnja Sveučilišta i nevladinog sektora

nije evidentirano