hrvatski

Sintaksa skupine: Relacije među jezičnim jedinicama unutar imenske skupine

Skupina se u zapadnoj tradicionalnoj gramatici nije smatrala odvojenom strukturalnom jedinicom, već su se surečenice izravno analizirale u riječi. Takav tradicionalni model može opisati jednostavne izolirane rečenice (npr. Ivan spava), no ne i složene rečenice (npr. Obuzet ljutnjom, čovjek napusti prostoriju). Stoga je surečenice potrebno analizirati najprije kao skupine, a potom kao riječi. Ta tradicija još uvijek prevladava u hrvatskim gramatikama, koje gotovo i ne priznaju postojanje sintakse skupina. Na tu problematiku upućuje i Stojanov (2006), a iznimka je gramatika autora Silića i Pranjkovića (2007), koji govore o 'spojevima riječi'. Nadalje, hrvatske gramatike ne prate suvremene sintaktičke teorije (npr. funkcionalnu gramatiku, gramatiku uloga i referenci, sistemsku funkcionalnu gramatiku, funkcionalizam zapadne obale i dr.). Stoga se u ovome radu proučavaju strukturno-funkcionalne relacije unutar imenske skupine u hrvatskome jeziku. Istražuje se koje leksičke kategorije i kojim redoslijedom određuju i opisuju glavu imenske skupine koja je najčešće imenica.

sintaksa skupine; imenska skupina; relacije; funkcionalizam

nije evidentirano