hrvatski

Sakralna arhitektura prve polovice 18. stoljeća na području današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije

Cilj ovog rada bio je istražiti uvjete i načine prihvaćanja baroknog stila na području istočne Hrvatske, odnosno teritorija koji je danas pod crkvenom nadležnošću Đakovačko-osječke nadbiskupije. Budući da tamošnja sakralna arhitektura prve polovice 18. stoljeća pokazuje tipološke i oblikovne razlike u odnosu na istovremenu arhitekturu na drugim područjima kontinentalne Hrvatske, namjera je bila utvrditi ishodišta novog stila. Ona su pak prepoznata na području i u okolici Beča te na teritoriju nekadašnje Ugarske što je logično s obzirom na činjenicu da se istočna Hrvatska nakon oslobođenja od Osmanlija našla pod izravnom upravom Habsburške Monarhije i njezina središta u Beču. U razdoblju intenzivne revitalizacije i rekristijanizacije tog područja glavni kreativni impulsi dolazili su iz sjedišta Monarhije (Beča) i to ponajviše iz samog političkog vrha (Dvorska komora, princ Eugen Savojski) te pripadnika europskog plemstva koji stječu veleposjede na novoosvojenim područjima. Pri tome su bili angažirani strani arhitekti među kojima se mogu prepoznati Johann Lucas von Hildebrandt i njegov sljedbenik Franz Anton Pilgram, a zatim i brojni graditelji Dunavskog graditeljskog kruga koji su djelatni na podunavskom području Habsburške Monarhije, naročito na prostoru oslobođenom od Osmanlija. Kao specifičnost se javljaju primjeri crkvene arhitekture koji su po svoj prilici rad vojnih inženjera koji su tada prisutni na velikim graditeljskim pothvatima izgradnje utvrda u Osijeku i Slavonskom Brodu, odnosno na graničnom području prema Osmanskom Carstvu. Istovremeno s tim kvalitetnim primjerima koji prate suvremene trendove austrijskog i mađarskog baroka, u većem broju javlja se i skromnija crkvena arhitektura koja nastavlja graditeljsku praksu prethodnih razdoblja, tradicionalnih tlocrtno-prostornih rješenja s tek minimalnim prilagodbama koje zahtijevaju nove potrebe crkve i liturgije. U istraživanju su korišteni arhivski izvori, istraživanje građevina in situ i njezinih komparativnih primjera na području nekadašnje Ugarske i pokrajine Donje Austrije kao i proučavanje tipologije sakralne arhitekture na temelju čega se došlo do važnih spoznaja o porijeklu, razvoju i utjecaju prvih baroknih sakralnih građevina na području današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije.

tipologija sakralne arhitekture; prva polovica 18. stojeća; istočna Hrvatska; Habsburška Monarhija; Beč i Ugarska; Eugen Savojski; širenje baroknog stila Podunavljem; Johann Lucas von Hildebrandt; Franz Anton Pilgram; Dunavski graditeljski krug; vojni inženjeri; zreli barok

nije evidentirano