hrvatski

Učitelji, nastavnici i pedagozi između ciljeva i evaluacije u nastavi

U ovom radu prezentirana je jedna kritika didaktike nastave usmjerene na učitelja i nastavni program odnosno kritika tradicionalne didaktike koja i danas još uvijek dominira u učionicama osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. I pored spoznaja konstruktivističke i kurikulumske didaktike te teorija učenja Benjamina Blooma, Roberta Gagnéa, Edgare Dalea, Célestina Freineta i Marije Montessori hrvatskim učiteljima je još uvijek važno pitanje realizacije programa, a ne ishodi učenja i odgoja. Radi provjere nekih hipoteza upitnikom je ispitana procjena didaktičkih scenarija i zadovoljstva nastavom na uzorku učenika trećih razreda srednjih škola (N=409) iz pet hrvatskih gradova. Većina učenika procjenjuje da na nastavi nisu dovoljno aktivni te da im na nastavi nije dovoljno zanimljivo. Također, oni procjenjuju da nema dovoljno didaktičkih situacija u kojima se razgovara, sudjeluje u nastavnim projektima ili rješavaju problemi. Najveći dio nastavnih epizoda odvija se u učionicama u kojima je petnaest stolova i 30 stolica raspoređeno u tri kolone koje su okrenute prema prednjem zidu i ploči ispred koje nastavnici imaju svoje monologe i prezentacije. Nakon analize učeničkih procjena te objašnjenja fotografija koje su snimljene u učionicama hrvatskih škola autor predlaže neke ideje za unutarnju reformu nastave te za bogatiju ponudu didaktičkih scenarija koji bi mogli zadovoljiti razvojne potrebe učenika - pripadnika net generacije.

osnovna škola; sekundarno obrazovanje; net generacija; nastava usmjerena na učenika; nastavni kurikulum

nije evidentirano