hrvatski

Prezentističke zamke pisanja književne povijesti – slučaj tridesetih u hrvatskoj dječjoj književnosti

Cilj je ovoga rada na primjeru reprezentacije tridesetih godina 20. st. u hrvatskoj dječjoj književnosti pokazati utjecaj izvanknjiževnih zbivanja i povijesnih okolnosti na stvaranje kanona i književno pamćenje (Assman, 2008). U vremenu nakon Drugoga svjetskoga rata, vremenu korjenitih promjena u društvu i snažnog ideološkog nadzora svih javnih i državnih službi, stvara se nova paradigma povijesti hrvatske dječje književnosti: i dok se na starijoj povijesti hrvatske dječje književnosti rade tek novi selekcijski postupci (Williams, 2006) na već ranije utvrđenom sustavu kanona, reprezentacija tridesetih godina postaje presudna za daljnje razumijevanje predratnog vremena. Prezentističko polazište pisanju književne povijesti u slučaju tridesetih godina 20. st. iznjedrilo je potrebu prilagođavanja reprezentacije povijesti potrebama poslijeratnog vremena. Naime, novouspostavljeni sustav kanona istaknut će samo one dijelove povijesti i ona književna djela koja su od posebne važnosti za poziciju s koje se promatra, a ostala će djela sustavnim potiskivanjem postati zaboravljena (Assman, 2008). Unutar takve paradigme tridesete će predstavljati korijen svih promjena koje će se nastaviti razvijati nakon 1945. Privid kontinuiteta razvoja hrvatske dječje književnosti postignut je pažljivim izborom kanonskih djela i reprezentacijom samo jedne (poželjne) dimenzije razdoblja, koja je zapravo u većoj mjeri u službi samoidentifikacije i deskripcije sadašnjosti nego u reprezentaciji prošlosti.

hrvatska dječja književnost; prezentizam; književna povijest

nije evidentirano