hrvatski

Dječje knjige na stranome jeziku i njihov utjecaj na hrvatsku dječju književnost do 1945.

Udio dječjih knjiga na stranome jeziku u hrvatskoj dječjoj književnosti teško je odrediti jer trenutno ne postoje sustavno provedeni popisi ni pouzdani i iscrpni izvori o stranim knjigama koje su se mogle kupiti u hrvatskim knjižarama. Prema dostupnim izvorima, kao što su popis knjižnice Dore Pejačević, osobna pisma Ivane Brlić-Mažuranić pretražena u Arhivu obitelji Brlić i različiti popisi ponude stranih knjiga u hrvatskim knjižarama, razvidno je da je dječja knjiga na stranome jeziku u Hrvatskoj u ranijim razdobljima izrazito prisutna, i to ponajviše u višim i obrazovanijim slojevima društva. Razvojem hrvatske dječje književnosti i promjenom državno-političkoga okvira nakon 1918. udio se strane knjige smanjuje, ali sve do 1945. u hrvatskoj dječjoj književnosti vrlo je malo prijevoda recentnih naslova dječjih klasika jer velik dio publike i dalje može čitati dječje knjige na stranim jezicima. Dječja knjiga na stranome jeziku često je sredstvo za učenje stranoga jezika, ali njezin udio u dječjoj književnosti u Hrvatskoj znatno nadmašuje samo tu svrhu.

hrvatska dječja književnost; dječje knjige na stranom jeziku; arhiv

nije evidentirano