Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

U službi hrvatske poljoprivrede - 60 godina nastave, istraživanja i stručne djelatnosti. Monografija zavoda za opću proizvodnju bilja Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (CROSBI ID 13032)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena)

Bašić, Ferdo ; Kisić, Ivica ; Mesić, Milan U službi hrvatske poljoprivrede - 60 godina nastave, istraživanja i stručne djelatnosti. Monografija zavoda za opću proizvodnju bilja Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2015

Podaci o odgovornosti

Bašić, Ferdo ; Kisić, Ivica ; Mesić, Milan

Kisić, Ivica

-

hrvatski

U službi hrvatske poljoprivrede - 60 godina nastave, istraživanja i stručne djelatnosti. Monografija zavoda za opću proizvodnju bilja Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Oko dvanaest tisuća godina od prvih početaka, danas, na početku trećeg tisućljeća uljudbe, uzgoj bilja kao okosnica poljodjelstva ostvario je nezamisliv napredak i izbjegao sva defetistička, maltuzijanska predviđanja. Danas se pak nalazi pred razvojnom prekretnicom, biološkom revolucijom, koja smjera novim promjenama sustava gospodarenja. Zar opet? Zašto? Promjene su iznuđene činjenicom da je Homo sapiensu pošlo za rukom u potrazi za pokrićem stalno rastućih potreba eksplozivno rastuće populacije za hranom unaprijediti ekspanziju znanja, angažirati silnu energiju iz neobnovljivih izvora, podići produktivnost evolucijom agroekosustava, za koju je naš profesor Mihalić zapisao da praktički nema ograničenja. Jer ; unapređujući primjerice samo jednu sastavnicu agroekosustava, kao što je vodozračni režim tla odvodnjom, novi uvjeti stvaraju prostor u „ekološkoj niši“ za novo povećanje produkcije, odnosno evoluciju agroekosustava prema višoj razini produkcije organske tvari po jedinici površine. Oplemenjivači bilja selekcijom podižu biološki potencijal biljke pa i to otvara put evoluciji agroekosustava, nova sorta – hibrid traži dugu razinu opskrbljenosti i drugačiji odnos biogenih elemenata, čim smo udovoljili biljci evolucija agroekosustava opet kreće u smjeru veće produkcije. Međutim, napredak koji je polučila intenzivna poljoprivreda nije pratio, i još uvijek ne prati odgovarajući, što znači djelotvoran sustav nadzora nad posljedicama – naličju naoko spektakularnih uspjeha poljoprivrede. A naš profesor Butorac s pravom tvrdi kako sami biljno-uzgojni zahvati – „tehnologija“ ne može riješiti, kako on kaže „populacijsku i polucijsku dilemu“. Etička, gospodarska i zakonska ograničenja proistječu iz sveukupne javne svijesti da su čovjek i okoliš cjelina. U tim okolnostima znanstvena zajednica, sa svoje, a organizirano društvo sa svoje strane, moraju zajedno, usklađeno tražiti i uspostaviti ravnotežu između zaštite okoliša i razvojnih procesa u poljoprivredi, uz istodobno nesmetano osiguranje proizvodnje hrane za sve brojnije svjetsko pučanstvo i sirovina za industrijsku preradu. Nimalo laka dvojba, jer je pitanje da li je moguće uspostaviti ravnotežu između uzgoja poljoprivrednih kultura i zaštite okoliša pri sadašnjoj demografskoj eksploziji. Odgovor je potvrdan, ali uz uvjet da naučimo surađivati s prirodom. Uspjeh ili neuspjeh u primjeni načela ekologije i moderne agronomske znanosti za dobrobit čovječanstva kaže nadalje Butorac ; ovise ne samo o tehnologiji i znanosti o okolišu, već i o ekonomiji, legislativi, politici, planiranju i drugim područjima čovjekovih djelatnosti. Razvitak biotehnologije, genetskog inženjerstva i informacijske tehnologije snažna su oruđa za novi oblik poljoprivrede u kojemu se utrošak agrokemikalija mora smanjiti, a samim time i troškovi po jedinici proizvoda. Nije prošlo dugo od ovih promišljanja, a klimatske promjene koje su onodobno percipirane kao pitanje neke, ipak dalje sutrašnjice postavile su se kao nezaobilazan, a vrlo snažan čimbenik pred kojim je čovjek nemoćan, preciznije prisiljen na prilagodbu! U tim okolnostima, aktualne promjene koje će nas pratiti u predvidljivoj, bliskoj sutrašnjici poljoprivrede definirana su konceptom koji je nazvan Održiva intenzifikacija u poljoprivredi (Sustainable intensification in agriculture). O čemu je riječ? Konvencionalna, intenzivna poljoprivreda fokusirana je na kemijsku sastavnicu plodnosti tla, i to poglavito na komercijalne proizvode (sve)moćne kemijske industrije ; mineralna gnojiva i zaštitna sredstva – pesticide. Na stanoviti način su marginalizirane dvije važne sastavnice kemijske plodnosti tla – reakcija (pH) i sadržaj humusa u tlu. To vrijedi i za fizikalne značajke tla – vodozračni i toplinski režim. Razvijene europske zemlje ta su pitanja riješila ulaganjem u hidrotehničke melioracije - odvodnju i navodnjavanje, kalcizacija je redovit, od države potican zahvat, a što se humusa tiče tamo je problem prevelik broj uvjetnih grla stoke (UG/ha) i obilje organske tvari. I konačno, održiva intenzifikacija poljoprivrede zahtjeva posebnu brigu o biološkoj sastavnici plodnosti tla. U pogledu teorijske osnove i operacionalizacije brige za biološku sastavnicu tla Hrvatska je bila ispred Europe, zahvaljujući na prvom mjestu teorijskim postavkama prof. Mihalića i Butorca na jednoj, a praktičnim zahvatima selekcije i uzgoja kultura simbiozijskih bakterija, fiksatora dušika iz roda Rhizobium koju je obavljao Prof. Redžepović u Zavodu za mikrobiologiju na drugoj strani. Tome zahvaljujući, Hrvatska je u jednom razdoblju koristila samo bakterizirano sjeme soje i tako osigurala okolišno optimalnu opskrbu dušikom bez opasnosti ispiranja u podzemne vode. Osim toga, ušteđene su stotine tisuća barela nafte koja bi bila utrošena za sintezu dušika u tvornici mineralnih gnojiva, njihov transport, skladištenje i rasipanje. Visoku plodnost ima samo biološki aktivno tlo, u kojemu se odvija optimalna transformascija organske tvari (organskih gnojiva i biljnih ostataka), uz tvorbu zrelog humusa i burne, korisne mikrobiološke procese. U tim tlima, rekao bi Prof. Mihalić „gori biološka vatra“, koju valja održavati neprekidnim dodavanjem „goriva“ - nove organske tvari, a to omogućava stručno osmišljen sustav gospodarenja u bilinogojstvu. U nas je organizirano uređenje zemljišta hidrotehničkim melioracijama tek započelo, pa prekinuto ratom, do danas nije nastavljeno, a već izgrađeni sustavi na državnom zemljištu prepušteni propadanju. Broj stoke (UG/ha) ispod je prihvatljive granice. Zahvati održive intenzifikacije poljoprivrede polaze od uspostave (melioracijskim zahvatima) i skladnog održavanja (sustavom gospodarenja u uzgoju bilja i stoke) fizikalnih, kemijskih i bioloških sastavnica plodnosti tla. Treba rezultirati sustavom koji će i uz moguće velike smetnje izazvane jakim stresovima uspješno gospodariti poljoprivrednim resursima i udovoljiti promijenjenim – sve većim ljudskim potrebama, uz istodobno povećanje kvalitete okoliša i zaštitu prirodnih resursa. Koncept je iznuđen činjenicom kako potražnja za hranom rastuće populacije traži više raznolike hrane, odnosno “resursno intenzivnu prehranu”, rezultira rastućom kompeticijom za zemljište, vodu, fosilne energente i druge inpute u suvremenoj poljoprivredi. Uz sve to, prema mišljenju kreatora toga koncepta, klimatske promjene poseban su izazov za poljoprivredu, posebice u zemljama u razvoju, a brojni sustavi gospodarenja i biljno uzgojni zahvati u tim zemljama oštećuju okoliš i značajan su izvor plinova staklenika. Što pak to znači jasno je iz činjenice kako se u stalno rastućoj, globaliziranoj međuzavisnosti nesigurnost prehrane u bilo kojoj regiji svijeta brzo prenosi kao politička i ekonomska nestabilnost. Što to praktički za nas znači? Kao ključnu sastavnicu agroekosustava, tlo, na kojega se reflektiraju (pozitivne i/ili negativne) posljedice sustava gospodarenja u poljoprivredi treba urediti na način da ono u kratkom, za biljku prihvatljivom vremenu poslije jakih kiša koje će predvidljivo biti učestale, odstrani višak vode iz svoje mase, poglavito iz rizosfere, a osigurati infrastrukturu i sve druge uvjete da se nedostatak vode nadoknadi natapanjem za sušnih razdoblja, koja će također biti učestala. Na tako uređenim tlima izbor kultura bit će znatno širi, a jedino ograničenje će predstavljati plodoredni zahtjevi i značajke: prihvatljivost predusjeva, tolerancija na ponovljeni uzgoj, dobri/loši susjedi i dr. Imajući sve to na umu, a k tomu još i činjenicu da su nam fondovi EU otvoreni, držimo kako opisane okolnosti kazuju da uređenje poljoprivrednog zemljišta kao preduvjet održivog napretka poljoprivrede nema alternative! Kolike su, i koje su naravi zadaće s toga naslova vidi se iz podataka prikazanih u tablici 1., obznanjenih još 2001. u (nikada tiskanoj) Regionalizaciji hrvatske poljoprivrede. Čak i da se stavi na stranu činjenica kako aktualne klimatske promjene nalažu uređenje zemljišta za oba ekstremna slučaja ; prijem i odstranjivanje viška vode od snažnih pljuskova koji postaju redovita pojava, i navodnjavanje za namirenje njezina nedostatka pred nama su zahvati agromelioracija – podizanje hranidbenog potencijala tala, kalcizacija i humizacija. Samo 8% od ukupne površine poljoprivrednog zemljišta ili oko 270 tisuća hektara su tla pogodna za uzgoj bilja bez ograničenja, premda i ta tla trebaju navodnjavanje i agromelioracije, a na 931 tisuću hektara uređenje je nužno! Na 515 tisuća hektara privremeno nepovoljnog zemljišta također su potrebna ulaganja za gospodarski prihvatljivo korištenje njihove vrijednosti. “Startna pozicija” nam nije povoljna. Zahvate uređenja zemljišta tek smo počeli, rat ih je prekinuo, posjed nam je rascjepkan, vlasnički odnosi i zemljišne knjige nesređeni… Najvećom pak držimo činjenicu nedostatka poduzetničkog duha i nositelja investicija, koji i inače, a napose u poljoprivredi kronično nedostaju. Nije prvi put da Zavod ide u susret izazovima novih trendova, ovoga puta održivoj i ekološkoj poljoprivredi. Prva, i trajnija promjena, na kojoj ćemo ustrajati jest neraskidiva povezanost uzgoja bilja s uzgojem stoke. Sustav ekološki intenzivnog gospodarenja vode k samodostatnosti poljoprivrednog gospodarstva i manjoj ovisnosti o vanjskim – „izvanfarmskim“ inputima, korištenju što više obnovljivih izvora, prirodnih materijala i održavanje genetske raznolikosti agroekosustava i njegova okoliša. Razumije se i bogatstvo vrstama u agrobiocenozi, sorte otpornije na biljne bolesti i štetnike, istraživanje mehanizama za dugoročno održavanje i podizanje plodnosti tla, promišljanje dalekosežnog društvenog i ekološkog djelovanja na sustav gospodarenja. Razvitak biotehnologije, genetskog inženjerstva, informacijske tehnologije i nanotehnologije snažna su oruđa za novi uzlet u poljoprivredi koja će s manje agrokemikalija i troškova po jedinici proizvoda osigurati dovoljno kvalitetne hrane. Znanstveno-nastavni djelatnici Zavoda uvijek će, jednakom ustrajnošću na svim područjima djelovanja: znanstvenom, nastavnom i stručnom radu ustrajati na tvrdnji kako rješenja nisu i ne mogu biti uniformna, već ovise najprije o agroekološkim, ali i socijalnim i drugim prilikama. Zavod za opću proizvodnju bilja danas raspolaže suvremenom opremom za istraživanje, osoblje čuje i razumije zov vremena, prihvatilo je ekipni rad. A kako naše osoblje predstavlja skladan spoj razigranog zanosa mladih, zrelost radišnosti, upornost i snage srednjedoblja, iskustva, obazrivost i akademsku odmjerenost starijih, može se suočiti s izazovima sutrašnjice, odužiti se prethodnicima koji su utemeljili, oblikovali i pridonosili Zagrebačkoj agroekološkoj školi i u njezinu povijest upisati nove stranice. Nastavljajući na svojoj dionici „dijalog sa svojim okruženjem i izazovima suvremenosti u agraru“, privrženi poslanju naše Alma mater viridis – Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu naša je vizija ; Čvrsto ukorijenjeni u prostranu hrvatsku „zelenu oranicu“, s osjećajem za hrvatsku gospodarsku i socijalnu zbilju, koju nam valja mijenjati, nastavljamo putem čije su smjernice označili naši veliki predšasnici, a vrijeme potvrdilo ispravnost puta. Za dobrobit poljoprivrede i okoliša Lijepe Naše!

Zavod za OPB; Agronomski fakultet; povijest

nije evidentirano

engleski

U službi hrvatske poljoprivrede - 60 godina nastave, istraživanja i stručne djelatnosti. Monografija zavoda za opću proizvodnju bilja Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

nije evidentirano

Zavod za OPB; Agronomski fakultet; povijest

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2015.

978-953-7878-24-5

278

objavljeno

Povezanost rada

nije evidentirano