hrvatski

Znanje o povezanosti unosa vode i zdravlja te navike unosa tekućina s obzirom na obrazovanje

Uz poznate štetne posljedice akutne dehidracije, pojavljuje se sve više dokaza o doprinosu kronične blage dehidracije razvoju kroničnih bolesti te ometanju normalnog obavljanja svakodnevnih zadataka. Glavna pretpostavka ovog istraživanja jest da među populacijom postoji razina nerazumijevanja glavnih poruka o hidraciji danih od strane institucija poput EFSA-e te da su navike unosa tekućine određene faktorima kao što je obrazovanje. U istraživanju je sudjelovalo 1368 ispitanika: 373 muškarca, prosječne dobi 30, 6±10, 1 godina, i 995 žena, prosječne dobi 38, 8±10, 7 godina, koji su popunili on-line upitnik sastavljen od 51 pitanja. Upitnikom se htjela utvrditi percepcija važnosti adekvatnog stupnja hidracije te navike unosa tekućine. Prema rezultatima, žene u Republici Hrvatskoj prosječno unose 1300 mL vode, a muškarci 1700 mL vode, s preferencijom vodovodne vode u odnosu na flaširanu. Da se preporuke za unos vode odnose na tekućinu i hranu razumije, u prosjeku, tek oko 12% ispitanika, a kao najćešću boju urina ispitanici navode svijetlo žutu. Za 22 ponuđene tvrdnje o hidraciji ispitanici su najveće slaganje (>90%) izrazili za činjenicu da je ljeti potreban viši unos vode dok se vrlo mali broj ispitanika (samo 20, 4%) slaže s činjenicom da skuhana riža i tjestenina doprinose unosu vode. Nije uočeno da obrazovanije osobe imaju bolje znanje o hidraciji i veći unos vode.

voda; hidracija; znanje; navike; obrazovanje

nije evidentirano