hrvatski

Povijesnoumjetnička topografija antičke Salone

Graditeljska i umjetnička baština antičke Salone, glavnog grada rimske provincije Dalmacije, obuhvaća golemo spomeničko nasljeđe. O tom gradu i njegovim spomenicima napisano je mnogo u različitim, domaćim i stranim studijama, monografskim prikazima, ali i u popularnoj literaturi. Unatoč tome, mnogi podaci o istraživanim lokalitetima ili slučajnim nalazima s vremenom su zametnuti, zaboravljeni ili zagubljeni. Spomenici su nerijetko korišteni kao građevinski materijal ili su postajali dijelom domaćih i stranih privatnih kolekcija. To se posebno odnosi na stoljeća prije osnutka Arheološkog muzeja u Splitu, kao institucije kojoj je povjerena briga nad salonitanskim nasljeđem. Neobjedinjenost dokumentacije, uz izostanak podataka o kontekstu nalaza, znatno otežava tumačenje spomenika. Zbog takve disperzije podataka, u arhivima ali i u literaturi, cilj ovog istraživanja je stvaranje interdisciplinarne sintetske studije prikupljanjem i obradom dokumentacije, kako bi se obuhvatio što širi spektar umjetničke baštine Salone, s osobitim naglaskom na neobjavljenoj i zagubljenoj građi. U obzir su uzeti povijesno-literarni izvori, epigrafski spomenici, arheološki materijali te kartografski i likovni prikazi Salone kroz stoljeća. Izučavanjem tih izvora i arhivskih dokumenata, ekstrahirani su podaci o razrušenim lokalitetima i zagubljenim salonitanskim spomenicima koji su nestali tijekom stoljeća. Povezivanjem različitih vrela sa suvremenim spoznajama o pojedinim arheološkim lokalitetima, ostvareni su novi znanstveni doprinosi. Topografskom obradom i ubiciranjem mjesta nalaza pojedinih spomenika upotpunjava se poznavanje povijesnoumjetničke topografske slike antičkog razdoblja Salone i to od početka konsolidacije rimske vlasti na salonitanskom prostoru do vremena cara Dioklecijana, dakle od kraja II. stoljeća pr. Kr. do IV. stoljeća n. Kr.

Salona; povijesnoumjetnička topografija; arhivska dokumentacija; privatne zbirke; istraživanja Salone; Urbs vetus; Urbs orientalis; Urbs occidentalis

nije evidentirano