hrvatski

Andragog – učitelj odraslih ili stručnjak za obrazovanje odraslih?

Iako se termin andragogija spominje još od 1833. godine (Alexander Kapp), a znanstvenici se njome ozbiljnije bave od sredine 19. stoljeća, u mnogim se zemljama (pa tako i u Republici Hrvatskoj), na preddiplomskoj i diplomskoj razini, andragogija poučava tek kao jedan kolegij unutar studija pedagogije. Iz toga je razvidno kako su andragoške kompetencije osoba zaposlenih u sustavu obrazovanja odraslih često upitne i nedostatne, te se nameće potreba za organiziranjem različitih oblika obrazovanja i usavršavanja andragoga. Mnogi andragozi (u najširem smislu – osobe koje sudjeluju u procesu obrazovanja odraslih), primarno su završili učiteljski, nastavnički ili studij pedagogije, te modele rada s djecom/mladima svjesno ili nesvjesno prenose i na rad s odraslim polaznicima. Karakteristike određene životne dobi od presudne su važnosti u procesu obrazovanja, te ih svaki učitelj/nastavnik i andragog mora poznavati i uvažavati kako bi nastavni proces završio očekivanim ishodima. Za razliku od pedagoškog pristupa u kojemu učitelj/nastavnik najčešće ima dominantnu ulogu, andragoški je usmjeren na polaznika i pitanje - kako uče odrasli? Kako bismo odgovorili na to pitanje, nužno je problematizirati različitosti nastavnikova pristupa i odnosa prema učeniku, odnosno odraslom polazniku, specifičnosti načina poticanja, motiviranja i poučavanja odraslih osoba naspram djece, organizacije i evaluacije ishoda učenja i cjelokupnog nastavnog procesa. Svaka sastavnica kurikulumskog promišljanja andragoškog nastavnog procesa, zahtijeva poznavanje i uvažavanje navedenih razlika, a u skladu s već spomenutim nedostatcima formalnog andragoškog osposobljavanja, imperativ uspješnog rada svakog andragoga je cjeloživotno učenje i obrazovanje, kako na formalnoj, tako i neformalnoj i informalnoj razini.

andragogija; andragog; kurikulum

nije evidentirano