hrvatski

Informacijske potrebe i ponašanja katoličkih svećenika pri traženju i korištenju informacija za pastoralni rad

Premda se studije o traženju i korištenju informacija u okviru radnih uloga i zanimanja provode od sredine 1950-ih godina, informacijske potrebe i informacijsko ponašanje svećenika koji pripadaju različitim kršćanskim denominacijama (npr. evangelicima, protestantima, baptistima i katolicima) počinju se istraživati tek početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Rezultati recentnijih studija takve tematike pokazali su da u procesu u kojem svećenici traže i pronalaze informacije vrlo važnu ulogu imaju formalne tiskane publikacije, osobni izvori i internet. Budući da je pretpostavljeno kako katolički svećenici imaju potrebe za različitim vrstama informacija, u ovom su se radu prije svega nastojale utvrditi informacijske potrebe hrvatskih svećenika iz Katoličke crkve koji upravljaju župama, a potom opisati obrasci njihovog informacijskog ponašanja u različitim pastoralnim službama s posebnim osvrtom na liturgiju i brigu o vjernicima. Osim toga ovim se istraživanjem proučavala uloga informacijske i komunikacijske tehnologije u pastoralnom radu svećenika i načini na koje župnici rješavaju probleme, odnosno donose odluke za liturgiju i brigu o drugima uslijed nedostatka potrebnih informacija. Istraživanje je provedeno uz pomoć kvantitativne i kvalitativne metodologije (ankete i intervjui) pri čemu je anketu ispunilo 327 ispitanika, a u intervjuima je sudjelovalo 20 ispitanika. Prema rezultatima istraživanja ispitanici u okviru liturgije i brige o drugima većinom imaju potrebe za informacijama iz teologije, opće kulture, psihologije i pedagogije. Ispitanici u prosjeku često imaju potrebu za dodatnim informacijama što potvrđuje pretpostavku da aktivno traže informacije. Informacijske potrebe češće imaju mlađi župnici, obrazovaniji svećenici te ispitanici s manje iskustva u upravljanju župama u većim mjestima. U odnosu na izvore informacija više od polovice ispitanika dolazi do informacija za propovijed na vjerskim mrežnim stranicama i u priručnoj župnoj knjižnici, dok za brigu o drugima župnici pretežno do informacija dolaze preko vjernika u pastoralnom i ekonomskom vijeću, na stručnim skupovima, sastancima, seminarima i sličnim događanjima koje organizira njihova (nad)biskupija i preko drugih kolega svećenika. Župnici se u velikoj mjeri slažu s izjavom da se za uspješnu pastoralnu brigu o vjernicima katolički svećenici trebaju permanentno obrazovati. Najveći se broj ispitanika za liturgiju i propovijed priprema na temelju vjerske literature, a za brigu o drugima na osnovu vlastitog znanja i iskustva. Pokazalo se da za pripremu propovijedi u liturgiji i za brigu o drugima svećenici najviše koriste knjige crkveno-teološkog karaktera, vjerske novine i časopise, a u manjoj mjeri sekularne knjige, novine i časopise te knjige koje izdaju druge kršćanske denominacije. Župnici povremeno slučajno nailaze na sekularne informacije u knjigama, novinama i časopisima, preko televizije, na internetu i preko radija, što upućuje na to da su uglavnom zatvoreni prema informacijama izvan Crkve. U obje pastoralne službe katoličku literaturu češće koriste svećenici srednje i starije dobi s dužim iskustvom u upravljanju župama, a sekularne publikacije mlađi ispitanici čije se župe nalaze u mjestima različite veličine. Najkorisniji izvori ispitanicima su katoličke knjige, mrežne stranice vjerske tematike te vjerske novine i časopisi. Natpolovična većina svećenika odabire literaturu za župni pastoralni rad prema kriterijima dostupnosti (fizičke blizine informacija), pozitivnog prethodnog iskustva i jednostavnosti korištenja izvora. Iako većina župnika tek povremeno koristi računala i internet u pastoralnom radu, prosječna srednja vrijednost pokazuje da im je važno koristiti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Računala i internet u većoj mjeri koriste mlađi i obrazovaniji svećenici u većim sredinama koji imaju najmanje iskustva u upravljanju župama i to za izradu i obradu dokumenata i u cilju lakšeg i bržeg pronalaženja potrebnih informacija. U intervjuima se pokazalo da svećenici pri rješavanju problema i donošenju odluka za liturgiju uglavnom uživo konzultiraju kolege i vjernike radi razmjene savjeta ili ideja, e-poštom kontaktiraju nadređene u (nad)biskupijama kako bi dobili dozvolu za izvanrednu podjelu određenih sakramenata, a u službi brige o vjernicima preferiraju tražiti mišljenje stručnjaka iz različitih područja. Intervjuirani ispitanici većinom koriste katoličke izvore radi primjera i pojašnjenja koje u njima pronalaze za propovijed, dok se sekularnim izvorima služe zbog aktualizacije evanđelja ili boljeg razumijevanja (zdravstvenih) poteškoća koje imaju vjernici.

informacijske potrebe; informacijsko ponašanje; katolički svećenici; pastoralni rad; Hrvatska; istraživanje

nije evidentirano