hrvatski

Nutritivna vrijednost tradicionalnih jela hrvatskih kuharica iz perioda 1813. – 1980. godine

S obzirom da je u svijetu sve veći trend zastupanja i širenja tradicionalnih načina prehrane, u ovome radu napravljena je baza podataka s hrvatskim tradicionalnim jelima te su utvrđene prednosti i nedostaci tradicionalnih jela kontinentalnog i mediteranskog dijela Hrvatske odabranih na temelju hrvatskih kuharica iz perioda 1813.-1980. godine, kao temeljnog i početnog razdoblja pripreme izvornih hrvatskih jela. Na temelju normativa iz kuharica objavljenih u navedenom periodu, pomoću nacionalnih tablica s kemijskim sastavom hrane izračunata je hranjiva vrijednost jela odnosno cjelodnevnih jelovnika. Dobiveni rezultati ukazuju da se tradicionalna jela područja Zagreba i okolice (n = 57) i područja Dalmacije (n = 53) statistički razlikuju (p < 0, 05) u količini zasićenih masnih kiselina (p = 0, 04), linolne kiseline (p = 0, 01) i višestruko nezasićenih masnih kiselina (p = 0, 01) te mangana (p = 0, 016). Trodnevni jelovnici s tradicionalnim jelima zagrebačkog i dalmatinskog područja imaju povećane količine ukupnih masti od 53, 4 ± 8, 40% kcal za Zagerb i okolicu i 44, 3 ± 9, 6% kcal za područje Dalmacije, a niži udio ukupnih ugljikohidrata od 34, 38 ± 7, 8% kcal za jelovnike zagrebačkog područja i 36, 19 ± 7, 5% za jelovnike područja Dalmacije. Na temelju rezultata može se zaključiti da je promoviranje tradicionalnih jela iz Hrvatske prihvatljivo uz određene preinake.

tradicionalna jela; hrvatske kuharice; podaci o kemijskom sastavu hrane; područje Zagreba i okolice; područje Dalmacije

nije evidentirano