hrvatski

Minerali glina u površinskom sedimentu istočnog dijela Jadranskog mora: raspored, porijeklo i transport

Minerali glina u Jadransko more u najvećoj mjeri donašani su sa zapadne obale talijanskim rijekama, te u manjoj mjeri s istočne strane albanskim rijekama. Analiza površinskih sedimenata uzorkovanih pretežito s talijanske strane Jadranskog mora, pokazala je da su najčešći minerali glina u sedimentu illit i smektit, dok je zastupljenost klorita, kaolinita i serpentina manja, a njihov longitudinalni raspored odraz je općeg površinskog ciklonalnog strujanja (TOMADIN, 2002). Relativno malen donos terigenog sitnozrnatog sedimenta u područje hrvatskog dijela istočne strane Jadranskog mora posljedica je karbonatnog sastava stijena zaleđa te slabo razvijene mreže, uglavnom krških, rijeka. Radi toga je ovo područje generalno prekriveno krupnozrnatim miješanim karbonatno-siliciklastičnim sedimentom, uglavnom pijeskom (PIKELJ, 2010). U namjeri da se nadopuni postojeća slika sadržaja, rasporeda i porijekla minerala glina u površinskom sedimentu Jadranskog mora, za ovo istraživanje, koje je uključivalo granulometrijsku analizu, određivanje udjela karbonata te rendgensku difrakcijsku analizu, sakupljena su i analizirana 33 uzorka sedimenta istočnog dijela Jadrana i to sa prostora u kojima je prema prijašnjim istraživanjima utvrđen prosječno veći udio muljevite frakcije. Od ukupno 33 uzorka sedimenta, 23 ih je određeno kao mulj, a 10 kao pijesak, s varirajućim udjelom frakcije <2 μm u rasponu od 2, 5 do 53 %. Udio karbonatne komponente kreće se od 23 do 90 % u cjelovitim uzorcima, a značajni udjeli, 17 do 35%, određeni su i u frakciji <2 μm. U neorijentiranim preparatima pored minerala glina detektirani su karbonati i kvarc. Od karbonatnih minerala najzastupljeniji je kalcit (nisko-magnezijski i visoko-magnezijski kalcit), a podređeni su dolomit i aragonit. Od minerala glina najzastupljeniji su smektit, illit, klorit, kaolinit, dok je serpentin nađen u trgovima. S obzirom na prostorni raspored lokacija uzorkovanja i na dobivene rezultate, na istraženom području definirano je pet potpodručja: zapadna Istra, sjeverni Jadran, srednji Jadran, Jabučka kotlina i južni Jadran. U finoj frakciji sedimenata s područja zapadno od Istre dominantni minerali glina su jako dobro i dobro „kristalizirani“ illit (kako ih definira TOMADIN, 2002) i klorit, uz koje su kao sporedni do tragovi determinirani slabo kristalizirani smektit, kaolinit i serpentin. U uzorcima s područja sjevernog Jadrana glavni minerali glina su illit, kod kojeg su izmjerene najviše vrijednosti Küblerovog indeksa, te kaolinit, dok su sporedni klorit i slabo kristalizirani smektit. Na području srednjeg Jadrana glavni minerali glina su dobro do srednje dobro kristalizirani illit i kaolinit, a kao sporedni do tragovi prisutni su klorit i vrlo slabo kristalizirani smektit. U Jabučkoj kotlini glavni minerali glina su jako dobro i dobro kristalizirani illit, kaolinit i smektit, a sporedan je klorit. U sedimentima južnog Jadrana u sitnoj frakciji uz jako dobro i dobro kristalizirani illit, glavni sastojci su idobro kristalizirani smektit te kaolinit, sporedan je klorit, a utvrđena je i prisutnost serpentina. U skladu s prijašnjim rezultatima od karbonata su nađeni u najvećoj mjeri kalcit, koji s obzirom na različite udjele MgCO3 (0-15%) ukazuje i na biogeni i na terigeni izvor. Aragonitu se pripisuje biogeno porijeklo, dok je dolomit pronađen ispred zapadne Istre, u Jabučkoj kotlini i ispred ušća Neretve, gdje je pojačan terigeni donos (bilo recentan ili subrecentan). Utvrđeno prisustvo illita, smektita, klorita, kaolinita i serpentina u tragovima usporedivo je s podacima za zapadni dio Jadrana. Smektit je nešto zastupljeniji u prostoru zapadno od Istre, a pogotovo u Jabučkoj kotlini i južnom Jadranu. Smektit potječe iz flišnih naslaga, ali povećane koncentracije u južnom Jadranu vjerojatno su posljedica blizine talijanskih vulkana. „Kristaliniteti“ illita dobro se podudaraju s onima koje je za zapadnu stranu Jadrana dao TOMADIN (2002). Niske vrijednosti KI registrirane su u sedimentima u sjevernom Jadranu, pri čemu odudara slabije „kristalizirani“ illit u Kvarneru, te u Jabučkoj kotlini i južnom Jadranu. Niske vrijednosti KI u sedimentima dalje od obale ukazuju na izvorišno područje u metamorfnim terenima, a illit je najvjerojatnije donesen rijekama iz Italije, bilo danas (zapadno od Istre) ili za niže razine mora (Jabučka kotlina, južni Jadran). Mogući izvor slabo „kristaliziranog“ illita u sedimentu bliže obali najvjerojatnije su naslage fliša.

Jadransko more; „kristalinitet“ illita; minerali glina; XRD analiza

nije evidentirano