hrvatski

Materijali i površine dentalnih implantata

Pokušaji da se zubi nadomjeste drugim zubima ili zubima građenim od drugih materijala stari su vjerojatno koliko i ljudski rod. Koristili su se različiti materijali od školjki, ukrasnog kamenja, životinjskih kosti do kaučuka, zlata i porculana. Nakon što je Brånemark 1960-ih otkrio pojam oseointegracije, razvija se suvremena dentalna implantologija u kojoj se do danas zadržao titan kao najpovoljniji materijal za dentalne implantate. Osim što ima izvrsna mehanička svojstva, potpuno je biokompatibilan. Jedini nedostatak predstavlja njegova sivkasta boja zbog čega se u prednjem dijelu čeljusti sve više upotrebljavaju materijali u boji prirodnih zuba poput keramike. Tijekom razvoja dentalne implantologije razvijale su se i različite vrste i oblici dentalnih implantata, no samo određeni su prisutni još i danas. Obično se koriste implantati oblika korijena zuba. Oni mogu imati navoje koji povećavaju mehaničku stabilnost u kosti, a hrapavljenjem površine različitim tehnikama poput pjeskarenja, jetkanja ili nanošenjem sloja materijala, nastoji im se poboljšati i ubrzati proces oseointegracije.

dentalni implantati ; materijali

nije evidentirano