hrvatski

Važnost govorničke edukacije

Danas gotovo da ne postoji zanimanje koje ne uključuje neki oblik javne komunikacije. Javni govor ne podrazumijeva isključivo obraćanje širokom auditoriju za govornicom već i komunikaciju na radnome mjestu, sudjelovanje na sastancima, pregovorima, održavanje prezentacija, ali i govore u svečanim prigodama poput otvaranja konferencija, poslovnih objeda, govora zahvala na nagradama i priznanjima. Ipak, iako često javno govorimo, a još češće slušamo i procjenjujemo govore drugih, govorničkoj se edukaciji ne posvećuje dovoljno pozornosti. Dapače, nerijetko se, a pogrešno smatra da je umijeće javnoga govora rezultat prirodnoga dara. Govorništvo se, baš kao i svaka druga vještina, uči, usvaja, uvježbava i usavršava. Umijeće uvjeravanja (što retorika u užem smislu i podrazumijeva) odvija se putem sadržaja govora (logosa), djelovanjem na publiku i njihove emocije (patos) i samim karakterom govornika (etos). Govorničkom edukacijom razvija se vještina argumentiranja, razlikovanja jakih od slabih argumenata te prije svega poznavanje i prepoznavanje argumentacijskih pogrešaka te drugih retoričkih sredstava manipulacije. Također, usvaja se i razvija figurativnost govora, govorenje višim stilom, jezično i govorno ispravnijim, primjerenijim i elegantnijim (u odnosu na primjerice, privatni govor). Sve to pridonosi i izgradnji govornikova etosa. Dobar sadržaj, ali i uvjerljiva govorna izvedba uvelike utječu na persuazivnu snagu javnoga govora. Upravo se zbog toga govorničkom edukacijom uvježbava glas i izgovor govornika, primjereno korištenje neverbalnih znakova (kinezika, mimika, gesta, proksemija), a poseban se naglasak stavlja i na poštivanje pravila govornoga bontona. Govornička edukacija nedvojbeno pridonosi učinkovitosti i uvjerljivosti govornika, međutim, iznimno je važan njezin utjecaj i na slušače. Govornički obrazovani slušači moći će razlikovati manipulaciju od uvjeravanja, demagogiju od argumentacije te postati kritični slušači i postavljati više i zahtjevnije kriterije prema javnim govornicima (osobito političarima). Govornička edukacija trebala bi postati sastavnim dijelom obrazovanja gotovo svih profesija te važan dio cjeloživotnoga učenja jer kao što je često isticao Ciceron: Znanje bez elokvencije je beskorisno, a elokvencija bez znanja je opasna.

govorništvo; javni govor; edukacija; izvedba; argumentacija

nije evidentirano