hrvatski

Prapovijesne inkrustacije u Podunavlju

Inkrustacije, pigmenti i njihova upotreba proučavani su kronološki. Počevši sa njihovom prvom pojavom u vrijeme rane kostolačke, preko vučedolske, pa sve do kraja panonske kulture kad se tehnika inkrustacije na ovim prostorima prestaje upotrebljavati. Do sad nije sustavno analiziran sastav bijelih inkrustacija kroz ove kulture u Hrvatskoj. Općenito o sastavu inkrustacija i korištenim pigmentima na inkrustriranoj keramici u širem vremenskom i prostornom okviru ima vrlo malo podataka. Inkrustacije su analizirane metodom optičke mikroskopije velike dubinske oštrine, polarizacijskim mikroskopom, skenirajućim elektronskim mikroskopom s EDS-om i rendgenskom difrakcijom na prahu (XRD). Korištene su i klasične kemijske analitičke metode. UtvrĎeno je da se od samog početka izrade bijelih inkrustacija, kao bijeli pigment koristio prah dobiven spaljivanjem i drobljenjem jelenskog roga. U većoj ili manjoj mjeri u smjesu su dodavani i fragmenti slatkovodnog školjkaša Unio sp. Zanimljivo je da se kroz sve tri kulture moţe pratiti kontinuitet i konzistencija upotrebe istih pigmenata, dok se kvaliteta i vještina njihove primjene u inkrustacijama mijenja unutar jedne kulture i prenosi dalje. Upotreba praha jelenskog roga ima vrlo dugi kontinuitet upotrebe kroz povijest. Prva, iako nesigurno potvrĎena upotreba zabiljeţena je bijeloj boji na slikama u špilji Lascaux koje pripadaju gornjem paleoloitiku. Bijeli pigment od jelenskog roga često je korišten u slikarstvu sve do kraja 20. stoljeća, a ponekad se koristi i danas pod nazivom „bone white“.

Prapovijest; inkrustacija; keramika; Vučedolska kultura; Kostolačka kultura; Transdanubijska keramika

nije evidentirano