hrvatski

Agrarna reforma: Oduzimanje dobara Prvostolnog kaptola zagrebačkog i drugih crkvenih institucija u Sisku i okolici u drugoj polovini 1940-ih

Nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu vlasti nove socijalističke Jugoslavije odlučile su se krenuti u izgradnju društva i države u novom smjeru. Jednu od prepreka na tom putu vidjele su u privatnom vlasništvu, ali i zemljištima raznih tipova koja su dotad čitav niz stoljeća pripadala raznim fizičkim i pravnim osobama, među kojima dobrim dijelom i vjerskim zajednicama. Makar su vjerske zajednice, napose Katolička crkva, stoljećima posjedovale ista dobra, to nije sprečavalo komunističke vlastodršce da u drugoj polovini 1940-ih počnu sa njihovim izvlaštenjem. U hrvatskim krajevima Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, odgovorne Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Narodne republike Hrvatske, provodile su nasilno oduzimanje dobara, često propagandno ističući kako će se isto zemljište upotrijebiti za kolonizaciju bezemljaša. U samom Sisku i njegovoj okolici, tj. sisačkom kotaru, tako je najviše tokom 1946. i 1947. došlo do gotovo potpunog izvlaštenja Zagrebačkog kaptola, ali i mnogih župa te crkvenih redova. U tom procesu se istima ostavljao tek propisani minimum, od kojeg isti nisu mogli dobiti dovoljno prihoda koje bi koristili, kao dotad, za gradnju novih i popravak starih objekata, uzdržavanje klera, itd. Unutar zatvorenih jugoslavenskih granica procesom agrarne reforme željelo se, između ostalog, uvelike smanjiti gospodarsku moć vjerskih zajednica, posebno Katoličke crkve. Bez dotadašnjih financijskih temelja istu je zapravo trebalo dezavuirati te smanjiti mogućnost njezina utjecaja na društvo.

Katolička crkva ; Komunistička partija Jugoslavije ; nacionalizacija ; agrarna reforma ; kolonizacija ; Sisak

nije evidentirano