hrvatski

Nematerijalni indikatori u razvoju tehničkih sustava

Kontinuirano mjerenje i praćenje izvedbe projekata razvoja tehničkih sustava nužno je za objektivnu i jasnu procjenu dinamike ostvarivanja ciljeva, ranu detekciju i ispravljanje pogrešaka, te davanje pravodobne povratne informacije potrebne za uspješno upravljanje projektima. Tradicionalni pristupi upravljanja projektima razvoja tehničkih sustava uobičajeno koriste materijalne indikatore za mjerenje izvedbe projekta. Da bi informacija o izvedbi projekta bila potpuna, potrebno je uključiti i socio- tehničku perspektivu – značajke sudionika, procesa i radnoga okruženja. Socio-tehnička se perspektiva može opisati pomoću operativnih nematerijalnih indikatora s naglaskom na ponašanje pojedinaca i timova, razmjenu znanja te rješavanje tehničkih problema i stvaranje novih ideja. Analiza individualnog i timskog rada u hijerarhijskim organizacijskim strukturama osnova je za bolje razumijevanje, praćenje i mjerenje dinamike izvedbe projekata. Modeliranjem dinamike nematerijalnih operativnih indikatora omogućuje se proaktivno upravljanje projektima razvoja tehničkih sustava i prepoznavanje operativnih rizika vezanih uz te indikatore. U okviru disertacije predloženi su nematerijalni indikatori svrstani u četiri cjeline intelektualnog kapitala na individualnoj i timskoj razini: kompetencije i znanje, komunikacija i razmjena informacija, inovativnost i ideacija te motivacija i zadovoljstvo. Predloženi je popis nematerijalnih indikatora poslužio kao polazište za izradu ankete, razvoj aplikacije za uzorkovanje rada i osmišljavanje integracije s IT sustavima, čime se omogućuje praćenje izvedbe pojedinaca i timova u stvarnom vremenu. Uzorkovanje rada do sada nije korišteno u ovom kontekstu, te omogućuje kvantitativno i objektivnije prikupljanje podataka o aktivnostima u razvoju tehničkih sustava na individualnoj i timskoj razini. U okviru doktorskog rada, definiran je i model agregacije koji omogućuje izračun agregiranih vrijednosti indikatora za cjeline intelektualnog kapitala. Koristeći težinske faktore dobivene pomoću Metode potencijala, agregirana vrijednost indikatora izračunava se upotrebom diferencijalno ponderirane linearne agregacije. Studija slučaja provedena je u tvrtki čije su istraživačke i razvojne djelatnosti orijentirane na sustave za proizvodnju, distribuciju i transformaciju električne energije. Nakon provedene studije slučaja analiza indikatora omogućila je detaljan uvid u izvođenje aktivnosti tijekom razvoja ugradbenih upravljačkih sustava i vrednovanje predložene metode. Postupak vrednovanja podijeljen je na dva dijela: 1. vrednovanje izvedivosti i korisnosti metode i 2. vrednovanje rezultata. Vrednovanje izvedivosti i korisnosti metode obuhvaćalo je usporedbu s pristupima u literaturi, upotrebu studije slučaja i razmatranje primjene metode u širem kontekstu. Prvi dio vrednovanja potvrdio je da su pojedinačni indikatori pravilno definirani i da predložena metoda ispunjava namijenjenu svrhu u smislu unutarnje konzistentnosti i vanjske relevantnosti. Za vrednovanje rezultata nematerijalnih indikatora poslužila je usporedba s rezultatima analize organizacijskih rizika dobivenih primjenom organizacijske metamatrice (društvena mreža, mreža znanja, mreža resursa, mreža zadataka). Drugi dio vrednovanja potvrdio je trendove indikatora te komplementarnost predložene metode s metodama za analizu organizacijskih rizika.

indikatori izvedbe; upravljanje projektima; intelektualni kapital; razvoj tehničkih sustava; uzorkovanje rada; organizacijski rizici; dinamička analiza kompleksnih mreža; metoda potencijala

nije evidentirano