hrvatski

Razlike u objašnjavanju partnerovog negativnog ponašanja s obzirom na iskustvo odnosa među roditeljima i kvalitetu sadašnje veze

Istraživanja intimnih odnosa pokazuju da su partneri nezadovoljni vezom skloni atribuiranju uzroka negativnih događaja tako da uzrok pripisuju partneru, smatraju ga stabilnim i nepromjenjivim te globalnim. Osobe koje su zadovoljne vezom sklone su atribucijama koje umanjuju značaj negativnih događaja, pripisujući ih uzrocima izvan partnera te smatrajući ih nestabilnim i specifičnim. Kako se atribucijski stil vezan uz bliske odnose formira temeljem ranih iskustava, za pretpostaviti je da se osobe koje su doživjele različita iskustva u primarnoj obitelji razlikuju prema stilu atribuiranja partnerovog ponašanja. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati kako mlade osobe na prelasku u odraslu dob atribuiraju negativno ponašanje partnera. Zanimalo nas je i razlikuju li se osobe čiji su roditelji razvedeni, osobe iz cjelovitih obitelji sa slabom kvalitetom odnosa između roditelja i osobe iz cjelovitih obitelji s kvalitetnim odnosom između roditelja u atribuiranju negativnog partnerovog ponašanja, te kakva je uloga kvalitete sadašnje intimne veze sudionika u njihovom načinu atribuiranja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 350 mladih odraslih osoba u dobi od 18 do 30 godina koje se trenutno nalaze u intimnoj vezi. Primijenjen je instrument koji mjeri atribucije u romantičnim vezama (Relationship attribution measure, RAM), a koji se sastoji od 10 opisa hipotetskih negativnih partnerovih ponašanja, pri čemu sudionik procjenjuje internalnost, stabilnost i globalnost uzroka tih ponašanja. Prikupljeni su i podaci o cjelovitosti obitelji sudionika. Sudionike nerazvedenih roditelja tražilo se da procijene kvalitetu međusobnog odnosa svojih roditelja u razdoblju kada je sudionik pohađao srednju školu. Rezultati su pokazali da se atribuiranje partnerovog negativnog ponašanja razlikuje ovisno o iskustvima u obitelji, pri čemu efekt lošijih odnosa između roditelja posebno dolazi do izražaja u slučaju kada sudionik kvalitetu svoje veze procjenjuje nižom. Čini se da pripisivanje odgovornosti i krivnje za negativna ponašanja partnera posebno ovisi o kvaliteti odnosa između roditelja, dok atribuiranje kauzalnosti (lokus kontrole, stabilnost i globalnost ponašanja) više ovisi o tome dolazi li pojedinac iz razvedene ili cjelovite obitelji. Rezultati daju uvid u dinamiku partnerskih odnosa, pružajući smjernice za terapijski rad s parovima.

atribucije ; negativno ponašanje ; kvaliteta odnosa ; rano iskustvo ; primarna obitelj

nije evidentirano