hrvatski

Epigenetička vs. genetička raznolikost prirodnih biljnih populacija: hrvatske endemične kadulje

Kod biljaka se epigenetičke promjene temeljene na metilaciji DNA često prenose iz generacije u generaciju. Epigenetički procesi mogu biti uzrokom znatne nasljedne raznolikosti fenotipskih svojstava bez promjene u sekvenci DNA čime povećavaju evolucijski potencijal biljaka u odgovoru na abiotički i biotički stres. Stoga nasljedna epigenetička raznolikost može utjecati na tijek evolucije pomoću prirodnog odabira stabilnih epigenetičkih varijanti koje ne uključuju genske promjene, a ipak djeluju na procese adaptacije i divergencije. U svrhu razumijevanja stvarnog značaja epigenetičkih procesa u mikroevoluciji biljnih vrsta, postojeća je epigenetička raznolikost procijenjena u prirodnim biljnim populacijama te uspoređena s genetičkom raznolikošću. Istraživanje se provodi na tri hrvatske endemične kadulje: (1) Salvia officinalis L., (2) Salvia brachyodon Vandas, i (3) Salvia x auriculata Mill. Ove su vrste odabrane jer se znatno razlikuju po veličini areala, a genetička struktura populacija je uvelike pod utjecajem različitih pojava: klonalnosti (S. brachyodon) odnosno međuvrsne hibridizacije (S. x auriculata). S. officinalis je široko rasprostranjena uzduž istočnojadranske obale, S. brachyodon stenoendemična vrsta vrlo uskog areala, a S. x auriculata je prirodni hibrid između vrsta S. officinalis i S. fruticosa.

epigenetička raznolikost; genetička raznolikost; populacijska struktura; kadulja; klonalnost; međuvrsna hibridizacija

nije evidentirano