Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Retorička funkcija humora u političkom diskursu (CROSBI ID 629859)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija

Logar, Ljiljana ; Kišiček, Gabrijela Retorička funkcija humora u političkom diskursu // TKO SE ZADNJI SMIJE, NIJE SHVATIO VIC”: HUMOR U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI / Marks, Lj. i dr. (ur.). Zagreb: Institut za folkloristiku, 2015. str. 23-23

Podaci o odgovornosti

Logar, Ljiljana ; Kišiček, Gabrijela

hrvatski

Retorička funkcija humora u političkom diskursu

U ovom radu bavimo se retoričkom funkcijom humora u političkim govorima na primjeru analize i usporedbe hrvatskih i američkih političara. Naime, teorijsko bavljenje humorom u retoričkoj tradiciji od antike podrazumijevalo je poželjnost korištenja humora u govorima kao važne komunikacijske strategije, no istovremeno i poteškoće u pokušajima njegovog teorijskog usustavljivanja. Na temelju analize antičkih grčkih i rimskih govora i retoričkih tekstova može se zaključiti da je humor bio često korišteno retoričko sredstvo kojim su se antički govornici služili s ciljem emocionalne manipulacije publike (Spatharas, 2006). Tijekom 20. stoljeća zabilježen je kontinuiran interes za teoretskim razumijevanjem retorike i humora s obzirom na njegovu društvenu funkciju. Istražujući ulogu humora u govorima, Phillips-Anderson (2007) spominje Lullovo istraživanje o vezi između humora i uvjeravanja iz 1939. godine kao najranije moderno istraživanje uloge humora u govorima, pri čemu nije pronađena izravna veza između humora i uvjeravanja. Perelman i Olbrechts-Tyteca u Novoj retorici (1969) svrstavaju humor kao retoričko sredstvo za pridobivanje publike, identifikaciju s publikom, ismijavanje protivnika te pravljenje digresija. U novijim priručnicima za komunikaciju i javne govore humor se često spominje kao poželjno sredstvo za pridobivanje pozornosti publike, pogotovo u uvodu govora gdje se korištenjem humora stječe naklonost i pozornost publike te stvara atmosfera povoljna za izricanje teze govornika. U radu će se analizirati humor kroz perspektivu tri teorije humora (Lynch 2002): teorije superiornosti, olakšavanja i neočekivanosti. Budući da nije svaki slučaj smijeha indikator humora, odnosno svaki primjer humora nije retorički čin, Phillips-Anderson (2007) dijeli humor u tri kategorije: slučajan humor, humor kao zabava i humor kao retorički čin. Glavni cilj ovoga rada je analizirati humor kao retorički čin u političkim govorima, njegovu funkciju u specifičnom kontekstu i komunikacijskoj situaciji te njegovu persuazivnu snagu.

humor; retorika; politički diskurs

nije evidentirano

engleski

Rhetorical function of humour in political discourse

nije evidentirano

humour; rhetoric; political discourse

nije evidentirano

Podaci o prilogu

23-23.

2015.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

TKO SE ZADNJI SMIJE, NIJE SHVATIO VIC”: HUMOR U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI

Marks, Lj. i dr.

Zagreb: Institut za folkloristiku

978-953-8089-01-5

Podaci o skupu

TKO SE ZADNJI SMIJE, NIJE SHVATIO VIC”: HUMOR U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI

predavanje

19.11.2015-20.11.2015

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

nije evidentirano