hrvatski

Rješavanje sporova pred hrvatskim regulatornim tijelom u elektroničkim komunikacijama

O pravnom okviru pružanja usluga elektroničkih komunikacija ovisi učinkovitost samog tržišta, ali i kvaliteta zaštite sudionika, kako korisnika tako i pružatelja usluga. Najvažniji dio tog pravnog okvira u Republici Hrvatskoj je Zakon o elektroničkim komunikacijama1 (ZEK). Navedenim zakonom uređuju se instituti rješavanja sporova. Tim zakonskim člancima, Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti (HAKOM) određuje se kao tijelo nadležno za rješavanje sporova između samih pružatelja usluga elektroničkih komunikacija, ali i sporova između krajnjih korisnika i tih istih pružatelja usluga. To je samo još jedna u nizu HAKOM-ovih ovlasti kojima se potvrđuje HAKOM-ova uloga nadzora tržišta elektroničkih komunikacija. Ipak, navedene ovlasti se izdvajaju iz nekoliko razloga. Prije svega, rješavanjem navedenih sporova, HAKOM često odlučuje u sporovima velike vrijednosti između pružatelja usluga, čime direktno utječe na njihov položaj na tržištu i nastavak poslovanja. Dalje, odlučujući u sporovima između krajnjih korisnika i pružatelja usluga, često sprječava grubo kršenje prava najmanje zaštićenih sudionika tržišta elektroničkih komunikacija. U radu ću prikazati osnovne odredbe kojima se regulira rješavanje navedenih sporova pred HAKOM-om. Nakon toga, prikazat ću kako je rješavanje tih sporova uređeno u trenutno važećem regulatornom okviru za elektroničke komunikacije Europske unije (EU), te usporediti koliko kvalitetno su te odredbe implementirane u hrvatski pravni sustav. U nastavku ću prikazati dostupnu praksu Europskog suda pravde (ECJ) i HAKOM-a u rješavanju sporova, a rad ću završiti ocjenom kvalitete sadašnjeg ustroja i prijedlozima za poboljšanje.

upravno pravo; elektroničke komunikacije; regulatorne agencije

nije evidentirano