hrvatski

Suverenitet nacionalne države u zraku

Suverenitet je obilježje državne vlasti koja je najviša iznutra, a neovisna prema van. Pojam suvereniteta nacionalne države u zraku se temelji na Pariškoj i Čikaškoj konvenciji. Koncept teritorijalnog suvereniteta temeljno je polazište na kojem je zasnovano gotovo cijelo međunarodno zračno pravo. Glavni problem definicije nacionalnog suvereniteta u zraku jest što još uvijek niti jedna država pa ni međunarodna organizacija nije zakonski definirala granicu između zračnog prostora i svemira, tj. vertikalnu granicu suvereniteta u zraku. Zaštita nacionalne sigurnosti bila je jedan od glavnih razloga za uspostavljanje koncepta potpunog i isključivog suvereniteta nad zračnim prostorom, a u ime te sigurnosti države su koristile prekomjernu vojnu silu i tako borbeno djelovali prema civilnim putničkim zrakoplovima koji su se najčešće greškom našli u zračnom prostoru te države što je rezultiralo velikim ljudskim žrtvama. Kako bi se smanjila mogućnost države da svoju vojnu silu rabi nekontrolirano međunarodne organizacije i pojava globalizacije ograničavaju suverenitet država.

suverenitet; zračni prostor; vertikalna granica; globalizacija; međunarodne organizacije

nije evidentirano