hrvatski

Bosanski fratar na boljševičko-komunističkom sudu

Boljševičko-komunističke vlasti s hrvatskim pukom i Katoličkom Crkvom, posebice u Bosni i Hercegovini, nemilosrdno su se obračunavale i prije osvajanja vlasti 1945. g. Najdrastičniji primjer tomu je pokolj širokobrijeških franjevaca početkom veljače 1945. g. Umorstva, progoni i diskriminacija s različitim intenzitetom i oblicima trajali su koliko i njihova državna tvorevina. Osim zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Alojzija Stepinca (1937.-1960.) i mostarskog biskupa dr. sc. Petra Čule (1942.-1980.) i brojnih drugih crkvenih velikodostojnika, na udaru se našao i veliki broj običnih svećenika i redovnika, među kojima i gornjovakufski župnik dr. sc. fra Borivoj Batinić (1913.-1965.). Komunisti su se u progonima i sudskim procesima protiv njih koristili osobama upitna morala, provokatorima iz redova vlastite tajne policije te šarolikim pripadnicima drugih konfesija i narodnosti s ciljem podsticanja međuvjerskih i međunacionalnih trvenja. Fra Borivoj se na udaru našao već sredinom 1945. g., dok je bio na službi duhovnog pomoćnika Župe Sv. Ilije Proroka u Zenici. U presudi Vrhovnog Suda Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 2. ožujka 1953. g. naznačeno je da je na tri i pol godine strogog zatvora osuđen i zbog toga što je „visoko obrazovan čovjek“.

Boljševičko-komunistički progoni Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini; fra Borivoj Batinić (1913-1965)

Even before the Bolshevik-Communists took over power in 1945 in Bosnia and Herzegovina they mercilessly systematically eliminated their real or fictive enemies. The most drastic example of this practice is the execution of all the Franciscan friars in their monastery in Široki Brijeg in west Herzegovina in the beginning of February 1945. With varied intensity murder, persecution and discrimination of religious lasted as long as their State Yugoslavia existed. Apart from Archbishop of Zagreb Aloysius Stepinac (1937–1960) and Bishop of Mostar Peter Čule (1942–1980) a large number of other priests suffered persecution, amongst them was a Bosnian parish priest D.Th. Fr Borivoj Batinić (1913–1965). During the days of communist systematic persecution of religious, persons of dubious moral stature, provocateurs from the ranks of the secret Yugoslav police and even members of other religions were used, the latter to foment interreligious and national frictions. Fr Borivoj Batinić was a victim of this practice already from the middle of 1945, while he was a spiritual assistant of the Catholic Parish of Prophet St. Elijah in Zenica in middle Bosnia. In the Supreme Court judgment of