engleski

Rationality and moral requirements

U ovome radu se bavimo pokušajem uspostavljanja kategoričkog imperativa kao norme racionalnosti. Naša namjera je dati argumente protiv takvog izvođenja kategoričkih razloga. U razmatranju ćemo se usredotočiti na jednu interpretaciju Kanta koju nudi David Brink. Razmotrit ćemo pokušaj izvođenja kategoričkih razloga iz pojma čistog racionalnog djelatnika kroz jedan model koji nudi Brink. U vezi s tim povlačimo analogiju s prijedlogom Michaela Smitha koji nudi dva modela: model primjera i savjetodavni model. Priklonit ćemo se savjetodavnome modelu kao što to čini i sam Smith, jer savjetodavni model uzima u obzir kontingentne okolnosti djelatnika, za koje smatramo da su nezaobilazni dio u raspravi o praktičnim razlozima. Iz toga će sljediti i naša kritika svih takvih izvođenja kategoričkih razloga. Ako kategorički razlozi proizlaze iz modela koji je praktično ograničeno primjenjiv, onda su i razlozi ograničene primjene, a time nisu kategorički. U zaključku se osvrćemo na problem ideje praktične racionalnosti koja se bazira na apriornom postuliranju ideala koji zanemaruje emprijske okolnosti u kojima se nalazi djelatnik.

Categorical reasons ; purely rational agent ; categorical prudentiality ; David Brink ; Michael Smith

nije evidentirano