hrvatski

Bestijarijski pabirci u akademijinim rukopisima HAZU IVa48 i HAZU IIIa15

Bestijarij spada u najslikovitiju i najzanimjiviju srednjovjekovnu knjigu o životinjama koja ima karakter enciklopedijskoga priručnika o znanom što nas okružuje i neznanom u što se vjerovalo i što se štovalo. Kroz širi srednjovjekovni književni korpus razvidno je da je srednjovjekovlje, naslanjajući se na starije antičko književno nasljeđe, pokazivalo veliko zanimanje za upoznavanje prirode koja okružuje čovjeka, posebice interes za životinje od kojih je ovisilo preživljavanje. Uz to valja spomenuti i izrazito duhovno i donekle mistično stajalište prema nekim životinjama, posebice kad je riječ o divljim, što uvelike utječe na oblikovanje bestijarija kao srednjovjekovnoga književnoga žanra. U središte našega istaživanja su bestijarijski glagoljski pabirci ekscerptirani iz dvaju Zbornika duhovnoga štiva iz 15. stoljeća koji se danas nalazi u Arhivu HAZU pod signaturom IVa48 i IIIa15. Rukopisi su dospjeli u Akademiju krajem 19. stoljeća i zauzimaju važno mjesto u korpusu glagoljaške pisane riječi. U nešem su istraživanju zanimljivi zato što sadrže rijetke odlomke iz bestijarija, odnosno opise nekih životinja, poput feniksa, pupavca, magarca i dr., dajući naznake o poznavanju bestijarija u glagoljaškim krugovima koji kao knjiga nije uspio biti sačuvan u književnom glagoljskom korpusu. Na temelju oskudne rukopisne građe koju pronalazimo u zbornicima neliturgijskoga štiva, nastojat ćemo proučiti važnost znanja o životinjama posebice o onima koje se spominju u Akademijinim rukopisima, a posebnu pozornost ćemo posvetiti ptici hilandri.

Bestijarij, glagoljica, rukopisi HAZU, kaladrin

nije evidentirano