hrvatski

Demografski pokazatelji u matičnoj knjizi umrlih reformirane župe Vardarac u 18. stoljeću

Naselje Vardarac nalazi se na području tzv. baranjskoga "trokuta", smješteno između današnjih sela Lug, Bilje i Kopačevo. Povijesni izvori ukazuju na njegovo postojanje početkom 13. stoljeća, a kontinuitet naseljenosti zadržao se i tijekom osmanske vladavine. Pretpostavlja se da se stanovništvo Vardarca reformiralo oko 1527. godine. Kontinuitet naseljenosti mađarskim kalvinističkim stanovništvom naselje je zadržalo i nakon oslobođenja od osmanske vlasti i tijekom promatranog razdoblja, odnosno do kraja 18. stoljeća. Utvrđivanje demografskih pokazatelja u matičnoj knjizi umrlih reformirane župe Vardarac krajem 18. stoljeća temelji se na analizi u njoj zabilježenih podataka uz primjenu metoda kojima se uobičajeno služi povijesna demografija. Cilj je primjenom kvantitativne, analitičke i deskriptivne metode pružiti saznanja o pojedinim elementima biološkog života pojedinaca te o društveno i kulturno uvjetovanim demografskim obilježjima stanovništva Vardarca u posljednjoj četvrtini 18. stoljeća. Matična knjiga umrlih reformirane župe Vardarac počela se voditi od 1775. godine i nalazi se u jednom svesku s matičnom knjigom rođenih i vjenčanih te čini posljednji dio sveska. Rukopis je u matičnoj knjizi umrlih čitak, a svi su zapisi napisani na mađarskom jezikom i kurzivnom humanističkom. Upisi teku kontinuirano, kronološkim slijedom, bez naknadnih upisa. U Vardarcu su u razdoblju od dvadeset i šest godina od početka vođenja matične knjige umrlih do kraja 18. stoljeća prosječno godišnje umirale 19, 85 osobe. Kretanje broja umrlih u Vardarcu po pojedinim godinama je razmjerno nepredvidivo, kao što je i općenito uobičajeno, a stopa mortaliteta prelazi 30‰ čime se uklapa u trendove karakteristične za predtranizicijska društva, kao i za veći dio Hrvatske, uključujući i katoličko stanovništvo u južnoj Baranji. U Vardarcu je najviše stanovnika umiralo tijekom hladnih zimskih i kasnojesenskih mjeseci te prijelaznog razdoblja između kasne zime i ranoga proljeća koje je obilježeno nestabilnim klimatskim uvjetima, a sezonski minimum umrlih zabilježen je ljeti. Dobna struktura umrlih pokazuje da je čak 58, 64% svih stanovnika Vardarca umrlo do svoje petnaeste godine života. Stoga je prosječna doživljena dob bila je niska i iznosila je svega 19, 85 godina, a penje se na 40, 74 godina kada se iz analize izostave djeca koja su umrla do pete godine starosti. Analiza demografskih obilježja u matičnoj knjizi umrlih reformirane župe Vardarac pokazala je da stanovništvo Vardarca krajem 18. stoljeća još uvijek nije ušlo u fazu demografske tranzicije. U tom pogledu, kao i s obzirom na činjenicu da je njegovo stanovništvo bilo tradicionalno i ruralno, Vardarac se uglavnom nije značajnije razlikovao od južnobaranjskih naselja u kojima je živjelo katoličko hrvatsko i njemačko stanovništvo.

Vardarac ; južna Baranja ; matična knjiga umrlih ; 18. stoljeće ; povijesna demografija

nije evidentirano