hrvatski

Etno-filološka baština u suvremenom pripovijedanju Poljičana

Autorica u zaključku nadahnuto piše:„Kako je samo bogata naša tradicija. Kako su samo mudri naši stari ljudi. Koliko se samo iskustva krije u ovim stihovima. Stoljetnog iskustva. Nismo ni svjesni života koji je tisućljećima prije nas bujao u ovim krajevima. Nismo ni svjesni da su davno prije nas živjeli ljudi sa istim bolima, strahovima i nadanjima. Svijet se promijenio, ali duboko u duši čovjek je ostao isti. Jer kada zastane, kada se zaustavi čovjek duboko u sebi začuje poziv iz daljine, iz prošlosti. Poziv svojih djedova i pradjedova. Zovu ga da stane, da se zaustavi i da posluša glasove prošlosti koji se šire svugdje oko njega. U pjesmi ribara na obali, čiji žulji, jednako kao i pjesma, svjedoče o mukotrpnom životu kojim živi da bi prehranio svoje najmilije. U pjesmi osamljena starca koji se prisjeća svoje mladosti i dana kada je i njemu sjalo sunce. I ja sam poslušala. I zapisala.“

usmene priče ; poslovice ; narodni običaji

nije evidentirano