hrvatski

Hrvatska usmeno-književna baština na području Raške Gore kod Mostara

Narodna književnost se zove narodna ne samo zato što ju je stvarao narod, nego i zbog toga što izražava kako je živio narod, što ga je sve kroz život pratilo, o čemu je razmišljao, čega se plašio, što je volio, zbog čega je tugovao i patio. U njoj su ispričane i ispjevane sve muke, nedaće i sreće koje su se na životnome putu i vremenu nalazile pred narodom. Zato nije ni čudno da se za narodnu književnost kaže da je oblik kolektivnog pamćenja jednog naroda. Nastajala je stoljećima. Naš se narod može podičiti velikim brojem epskih i lirskih pjesama, molitvama, usmenim pričama, poslovicama i zagonetkama. Naši stari su nam ostavili bogatu baštinu da je čuvamo i dalje prenosimo na buduće naraštaje. Željela sam otrgnuti od zaborava jedan mali dio prošlosti i barem na tren vratiti vrijeme naših starih.

usmene lirske pjesme ; poslovice ; zagonetke ; narodni običaji

nije evidentirano