hrvatski

"Bez trećega" Milana Begovića. Dramska studija o ljubomori.

U članku se interpretira drama "Bez trećega" Milana Begovića kao studija ljubomore zasnovana na klasnim razlikama protagonista. U uvodnom se dijelu rada kreće od teze da Milan Begović, ponajprije jedan od najvećih hrvatskih dramatičara, kao podlogu za svoju studiju preuzima mitološku priču o Odiseju i Penelopi. Iskusnom čitatelju sličnosti s mitom očigledne su: odsustvo Marka i Odiseja te njihov konačni povratak, Gigini i Penelopini prosci, motiv vjernosti, arhetip Telemaha transformiran u dječaka Šlojmea u romanu Giga Barićeva. Iako se između studije ljubomore i njezine podloge može pronaći mnogo poveznica, vrlo je važan način na koji Begović transformira mit, potpuno prebacujući perspektivu te stavljajući modernu Penelopu Gigu u središte zbivanja. Drugi dio teze postavljen u uvodnom dijelu tvrdi da se ljubomora u Begovićevoj studiji temelji isključivo na klasnim razlikama, s obzirom da se drugoga objašnjenja ne pronalazi. Stoga se studija ljubomore, naročito njezin završni dio, drama Bez trećega, poistovjećuje s još jednim djelom takve problematike, tragedijom Otelo Williama Shakespearea. Propitujući odnose među likovima u romanu Giga Barićeva i drami Bez trećega Milana Begovića te tragediji Otelo Williama Shakespearea teza se pokušava dokazati potkrepljivanjem dokazima iz djela.

Milan Begović; Bez trećega; Giga Barićeva; roman; drama; Odisej; Penelopa; ljubomora

nije evidentirano