hrvatski

Vrednovanje efikasnosti i efektivnosti visokoobrazovnih institucija ekonomskog usmjerenja u funkciji povećanja njihove kvalitete

Ispred visokoobrazovnih institucija, kako svijeta, tako i Europske unije stavljaju se sve veći zahtjevi po pitanju kvalitete kojima Republika Hrvatska, kao članica EU također mora udovoljiti. Iako se kvaliteta stavlja na središnje mjesto, ona je sa znanstvenog aspekta na području Hrvatske i zemalja u regiji nedovoljno istražena. U ovoj doktorskoj disertaciji kvaliteta je istražena vrednovanjem efikasnosti i efektivnosti kao njezine dvije temeljne odrednice, a istraživanje je provedeno putem dva postavljena modela, empirijskog za određivanje efikasnosti i teorijskog za određivanje efektivnosti. U doktorskoj disertaciji empirijskim modelom vrednuje se relativna efikasnost visokoobrazovnih institucija ekonomskog usmjerenja. Rezultatima modela dobio se uvid u rezultate relativne efikasnosti promatranih institucija po specifičnim područjima njihova djelovanja te bitne čimbenike koji na nju djeluju. Subjekti vrednovanja su 31 javna i privatna visokoobrazovna institucija ekonomskog usmjerenja (fakulteti, odjeli sveučilišta, odjeli veleučilišta i visoke škole) s područja Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Temeljem spoznaja dobivenih iz analize moći će se djelovati na izvore neefikasnosti svake pojedine institucije, kao što će se moći utvrditi i čimbenici bitni za pripadnost pojedinom klasteru formiranom temeljem ostvarenih rezultata relativne efikasnosti. Analiza je provedena u tri međusobno povezane faze. U prvoj fazi su postavljena i testirana četiri modela za koja se analizom omeđivanja podataka utvrdio rezultat relativne efikasnosti visokoobrazovnih institucija ekonomskog usmjerenja. Tri modela vrednuju relativnu efikasnost promatranih institucija kroz tri temeljna područja njihova djelovanja (nastavna, znanstvena i međunarodna djelatnost), a četvrti model vrednuje relativnu efikasnost ukupnog poslovanja. Utvrđeni su izvori neefikasnosti za svaki pojedini model i predložene smjernice za potencijalna poboljšanja kojima bi se isti otklonili. Nakon prve faze provedena je druga faza u kojoj su klaster analizom, temeljem rezultata relativne efikasnosti svakog pojedinog područja, visokoobrazovne institucije podijeljene u dvije skupine, odnosno klastere. Nakon druge faze pristupilo se trećoj fazi u kojoj su univarijantnom binarnom logističkom regresijom identificirani ključni čimbenici pripadnosti pojedinom klasteru te su temeljem istih utvrđene vjerojatnosti prelaska u povoljniji klaster. Na ovaj način postavljen model pruža odmak od standardnih modela jer omogućuje sveobuhvatan i generalan uvid u identificiranje čimbenika bitnih za pripadnost određenom klasteru formiranom temeljem rezultata relativne efikasnosti svakog područja djelovanja visokoobrazovnih institucija. Pored empirijskog modela postavljen je i teorijski okvir za vrednovanje efektivnosti visokoobrazovnih institucija. Efektivnost institucije predstavlja proces kojim institucija definira koliko uspješno je ostvarila zadanu misiju. Pritom je ispravno definiranje misije kao i samih ishoda koje je potrebno ostvariti ključno za ostvarivanje više razine efektivnosti. Ukoliko se koncept institucionalne efektivnosti primijeni na primjeru visokoobrazovnih institucija, važno je prije svega utvrditi što je bitno, definirati ishode, pratiti ih i koristiti rezultate za ostvarivanje efektivnijeg poslovanja. S obzirom da je nužan preduvjet ostvarivanja efektivnosti ostvarivanje efikasnosti iz razdoblja u razdoblje, pri definiranju ciljeva i provođenju radnji za njihovo ostvarenje treba u obzir uzeti rezultate relativne efikasnosti dobivene empirijskim modelom vrednovanja, kao i prijedloge za njezino poboljšanje. Iako su modeli konstruirani i primijenjeni konkretno na visokoobrazovnim institucijama ekonomskog usmjerenja, uz određene modifikacije, mogli bi se primijeniti i na visokoobrazovnim institucijama drugih usmjerenja, kako u Hrvatskoj, tako i šire.

efikasnost; efektivnost; kvaliteta; visokoobrazovne institucije ekonomskog usmjerenja; troškovno računovodstvo u javnome sektoru

Ovaj rad je nastao uz potporu projekta Sveučilišta u Rijeci: "Koncepti i metode troškovnog i upravljačkog računovodstva u javnom sektoru Republike Hrvatske" (number:13.02.1.2.09).