hrvatski

Religioznost stanovnika Vukovara za vrijeme opsade 1991.

Socioreligijska istraživanja fenomena religioznosti u Hrvatskoj započela su krajem 60-ih godina prošloga stoljeća. Iako se navedenom fenomenu pristupalo kao kompleksnom, u početnim istraživanjima većinom je istraživana samo crkvena religioznost. No, s vremenom se, prihvaćanjem petodimenzionalnoga modela (Glock i Stark), takav jednodimenzionalan pristup zamjenjuje višedimenzionalnim, koji omogućava istraživanje i onih dimenzija fenomena religioznosti koje nisu izravno vezane uz crkvenu pripadnost. Navedeni model s vremenom postaje uobičajeni model koji se primjenjuje u socioreligijskim istraživanjima fenomena religioznosti u Hrvatskoj. Iako petodimenzionalni model nudi mogućnost sveobuhvatnoga istraživanja fenomena religioznosti, mišljenja smo da navedeni model, uz uobičajenu primjenu u okviru kvantitativnih istraživanja i metode standardiziranih strukturiranih intervjua, ipak nije dostatan za istraživanje fenomena religioznosti u određenim specifičnim kontekstima. Naime, cilj ovoga istraživanja je istražiti koju je važnost i ulogu imao fenomen religioznosti u specifičnom kontekstu krizne ratne situacije, na primjeru Domovinskoga rata u Vukovaru 1991. godine. Stoga smo mišljenja da istraživanje fenomena religioznosti za stanovnike grada Vukovara tijekom opsade 1991. godine i naknadno tijekom boravka u nekom od srpskih koncentracijskih logora treba provesti pomoću paradigmatskoga modela utemeljene teorije (Strauss i Corbin) koji nudi mogućnost sveobuhvatnijega istraživanja fenomena religioznosti u navedenom specifičnom kontekstu. Naime, prema navedenom modelu moguće je pomoću kvantitativno- kvalitativnoga istraživanja i primjene određenih tehnika analize (kodiranje, metoda konstantne komparativne analize) prikupljenih podataka utvrditi koji su uvjeti (izravno ili neizravno), unutar konteksta Domovinskoga rata, utjecali na pojavu i promjene proučavanoga fenomena religioznosti, koja su se religijska djelovanja, stavovi i osjećaji pojavili kao odgovor na promijenjene uvjete te s kakvim posljedicama na individualno i društveno ponašanje stanovnika. Rezultat takvoga istraživanja razvijena je supstantivna utemeljena teorija koja se odnosi na jedno specifično područje grada Vukovara, na specifičnu populaciju (civila, branitelja i civila/branitelja zatočenika srpskih koncentracijskih logora) u specifičnim okolnostima krizne ratne situacije Domovinskoga rata. Ovim istraživanjem došlo se do zaključka da je, s obzirom na nepovoljne okolnosti kojima su bili okruženi, među katoličkim stanovništvom grada Vukovara prije svega porasla razina osobne religioznosti. Osobna religioznost prakticirana je ponajprije kroz izravno religijsko/religiozno djelovanje, odnosno kroz osobnu molitvu, a potom kroz neizravno religijsko djelovanje, odnosno nošenje sakralnih predmeta (krunice). Osim izravnoga ili neizravnoga religijskog djelovanja vidljiva je i značajna pojava specifičnih osobnih religioznih iskustava u obliku emotivno zasnovanih osjećaja Božje prisutnosti i zaštite. Na temelju navedenih izravnih i neizravnih religijskih djelovanja te religioznoga osjećaja Božje prisutnosti i zaštite među katoličkim stanovnicima grada Vukovara vidljivo je zasnivanje individualnog i osobnog odnosa prema Transcendentnom biću. Individualnost u odnosu proizlazi iz činjenice da je na temelju analize podataka vidljivo kako je odnos prema Transcendentnom specifičan za svaku osobu pojedinačno, kako je samostalno osmišljen, uvjetovan okolnostima u kojima su se nalazili te s vrlo malom primjenom klasičnih, institucionalno oblikovanih molitvi. Na temelju provedenoga istraživanja, primjenom paradigmatskoga modela utemeljene teorije, došli smo do zaključka da je uloga koju je imala osobna religioznost na individualno i društveno ponašanje stanovništva suočenoga s kriznom ratnom situacijom postignuta sekundarna kontrola nad životom. Sekundarna kontrola nad životom, nastala kao supstitucija na nemogućnost primarne kontrole nad vlastitim životom, postignuta je kroz individualni i osobni odnos prema Transcendentnom. U individualiziranom, osobnom, nekonvencionalnom, samostalno konstruiranom odnosu koji je ovisio o specifičnim teškim i nehumanim uvjetima u kojima se katoličko stanovništvo nalazilo, vidljiv je isto tako i kolaborativan pristup u postizanju kontrole nad vlastitim životom, gdje pojedinci, zajedno s Transcendentnim bićem, kao aktivni partneri, sudjeluju u suočavanju s kriznom ratnom situacijom. Postignuta sekundarna kontrola nad vlastitim životom pružala im je duhovnu snagu i time omogućavala da lakše podnose nehumane i teške uvjete u kojima su se nalazili u okviru krizne ratne situacije, odnosno Domovinskoga rata u Vukovaru.

Vukovar; Domovinski rat; religioznost; osobna molitva; osobno religiozno iskustvo; utemeljena teorija

nije evidentirano