hrvatski

Kultura i organizacija suvremene škole

Rad obrađuje kulturu i organizaciju suvremene škole kroz prizmu organizacijskog učenja kao objedinjavajućeg faktora. Prikazuje se pedagogijska perspektiva fenomena organizacijskog učenja kao relativno nove pojave u području teorija znanosti o odgoju. Ono predstavlja ključni konceptualni model u organizacijskog teoriji, koji je utemeljen na idejama bihevioralnih teoretičara organizacije predvođenih harvardskim profesorom Chrisom Argyrisom. Organizacijsko učenje se može definirati kao pojavu transformacije individualnog znanja i vještina pojedinaca u organizacijsko znanje i time se oslanja na učeću kulturu, fluidnu organizaciju i kolektivne spoznajne procese. U teorijskom dijelu rada se diskutira o teoretskim dimenzijama i pospješujućim činiteljima istoga, pri tome oslanjajući se na strukturalno- hijerarhijski pristup. Fenomen se pokušava omeđiti u pedagogijskoj znanosti i školskoj svakodnevici. U empirijskom dijelu se pokušava premostiti rastući jaz između teorije prakse i utvrditi u kakvom odnosu stoje dimenzije fenomena. Koristeći relevantnu literaturu načinjen je teoretski hodogram svih ključnih sastavnica fenomena te je ono daljnje analizirano deskriptivnom statistikom, t-testom i Pearsonovom korelacijom kako bi se ustvrdio odnos dobivenih dimenzija, te moguće razlike ovisno o sociodemografskim pokazateljima

deprivatizacija prakse; kultura škole; organizacijsko učenje; školski procesi; transformacija znanja

nije evidentirano