hrvatski

Je, nije

U trenutku kad je razvio fotografski papir po javnoj površini i na njemu ispisao ”Ovo nije moj svijet”, Željko Jerman obilježio je ne samo svoju generaciju nego i mnogo toga što će uslijediti na našoj sceni. Kakav je bio svijet kojem je okrenuo leđa sredinom sedamdesetih? Što je očekivao, a što mu se nije svidjelo? Danas o tome sudimo kroz njegove fotografske dnevnike i brojne zapise koji otkrivaju usamljeničku poziciju osobe kojoj mnogo toga s ovog svijeta nije bilo blisko. Prisjećajući se Jermana, ne činimo to izravnom referencijom na aktivizam i performativnost njegova čina, nego se usredotočujemo na njegove odjeke, na osjetljivost umjetnika koji iznalaze načine kako u kadru ujednačiti viđeno s unutrašnjim osjećajem, ovisnim o onome što su vidjeli. Bez suviška samoekspresije, podređujući osobne preokupacije u naznake koje će tek rijetki prepoznati u cijelosti, odabrani umjetnici postižu ravnotežu između objektivnog i subjektivnog, između “je” i “nije”.

suvremena fotografija; autobiografija; sjećanje; vrijeme

nije evidentirano