hrvatski

Protudimnjaci i antidimnjačar

Mnogim svojim intervencijama u javnom prostoru Antonio Grgić propituje problematičnost povijesti i našeg odnosa prema sjećanju i zaboravu. Ne podliježe rekonstrukciji jer ionako je nemoguće ponovno izgraditi ili oblikovati ono čega više nema. Autorefleksivnim postupcima i pozornim istraživanjima ujedinjuje naizgled nemoguće: rituale, ideologiju, zaborav, rušenja, praznine, emocije ; gradi od odbačenih materijala, ne-materijala i bez materijala. Ne posvećuje se težini volumena nego lakoći misli kojima premošćuje povijesne i značenjske udaljenosti. Iznad prostornih i vremenskih hijatusa pozicionira putanje koje funkcioniraju poput kanala, donoseći informacije o prošlim akterima. Minimalnim sredstvima i načinima postiže transformacije ne samo u javnom prostoru nego i u prostoru javnosti, pripomažući samotransformaciji kao preduvjetu svjesnoga/savjesnoga društvenog odnosa.

Antonio Grgić; javni prostor; spomenik; protuspomenik; sjećanje

Katalog objavljen u povodu izložbe u Galeriji AŽ, Zagreb.