engleski

Myelodysplastic syndromes in Cats

Mijelodisplastični sindromi su skupina malignih klonalnih hematoloških poremećaja, koje karakterizira neučinkovita hematopoeza s poremećajima u sazrijevanju stanica krvi i koštane srži. Iako su relativno rijetki u ostalih životinjskih vrsta, u mačaka čine oko 20% ukupnih mijeloproliferativnih bolesti, a u etiologiji ulogu ima infekcija virusom leukemije mačaka, budući da su gotovo sve oboljele životinje pozitivne na virus leukemije mačaka. Na bolest se posumnja na temelju kliničke slike koja je posljedica smanjene ili inusficijentne funkcije koštane srži s posljedičnim citopenijama. Klinički simptomi uključuju blijedilo sluznica, slabost, otežano ili ubrzano disanje kao posljedicu anemije, rekurentne ili kronične bakterijske i gljivične infekcije kao posljedicu granulocitopenije te povećanu sklonost krvarenjima uslijed trombocitopenije. Hematološki se kod oboljelih mačaka ustanovljava neregenerativna anemija, trombocitopenija i katkada neutropenija. Nadalje, ustanovi se promjena morfologije krvnih stanica uključujući nazal Howel- Jollyjevih tjelešaca u eritrocitima i makrocitozu te promjene u veličini i hipersegmentaciju jezgre granulocita. Dijagnoza i klasifikacija vrši se natemelju pretrage razmaza koštane srži. Karakterističan nalaz su binuklearni mijelociti, smanjen broj azurofilnih granula i disintegracija sazrijevanja jezgre i citoplazme u hematopoetskim stanicama. Prema sada prihvaćenom klasifikacijskom sustavu razlikuju se tri oblika mijelodisplastičnih sindroma: MDS s dominacijom eritroidne loze (MDS-Er), MDS- refraktorna citopenija (MDS-RC) i MDS s povećanim udjelom blasta (MDS-EB). MDS-Er dijagnosticira se kada blastične stanice čine manje od 30% svih hematopoetskih stanica s jezgrom, a mijeloidno-eritroidni odnos je manji od 1. MDS-RC dijagnosticira se kada je blastičnih stanica manje od 6%, a mijeloidno- eritroidni odnos je veći od 1. Kod ovog tipa prognoza je najbolja, osobito ako je zahvaćena samo eritrocitna loza. MDS-EB karakterizira 6- 19% blastičnih stanica i mijeloidno-eritroidni odnos veći od 1, a taj tip u mačaka se najčešće javlja i ima najlošiju prognozu. Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti diseritropoezu izazvanu nutritivnim deficitima (folne kiseline, piridoksina i cijanokobalamina), trovanje mijelotoksičnim supstancama (olovo, kloramfenikol) i imunoposredovanu neučinkovitu hematopoezu. Prognoza je kod sva tri tipa MDS loša, vrijeme preživljavanja mjeri se u tjednima i mjesecima. Liječenje je neučinkovito, potpornom terapijom može se produljiti život oboljelim mačkama.

myelodysplastic syndromes; cats; hematology

nije evidentirano