hrvatski

Učinak tri ciklusa rekurentne selekcije na prinos zrna i otpornost na trulež stabljike u M3S populaciji kukuruza per se i njenim test- križancima

U populaciji kukuruza Maksimir 3 Sintetik (M3S), stvorenoj međukrižanjem 12 domaćih inbred linija, provedena su tri ciklusa rekurentne selekcije primarno radi povećanja prinosa, ali i radi poboljšanja otpornosti na polijeganje, lom i truleži stabljike. U prvom ciklusu korištena je dvostupna S1–S2 selekcija, u drugom S1 selekcija te u trećem usporedo S1 i FS selekcija. Uspješnost selekcije procijenjena je na osnovi evaluacijskog pokusa provedenog u osam okolina u C0, C1, C2, C3-S1 and C3-FS popualcijama per se, samooplođenim populaciji per se i populacijskim test-križancima s linijama B73 i Mo17. U tri od osam okolina pokus je osim u prirodnim uvjetima proveden i u uvjetima inokulacije biljaka uzročnicima truleži stabljike Fusarium graminearum Schwabe i Colletotrichum graminicola (Ces.) G.W. Wils. Genetske promjene u populaciji analizirane su pomoću 38 SSR markera. Genotipska varijanca bila je signifikantna za sva svojstva osim za postotak polijeganja kod FS metode. Varijabilnost je bila veća u C3FS u odnosu na C3S1. Heritabilnost za prinos je bila precjenjena (0.76, za FS te 0.57 za S1) što je utjecalo i na odgovor na selekciju. Populacija C3FS imala je veći prinos u odnosu na C3S1, iako je bio manji od očekivanog. Okolina je značajno utjecala na prinos 10 populacijskih križanaca s inbred linijama Mo17 i B73. Najveću stabilnost pokazala je C2 populacija, koja je istodobno imala i najveći prosječni prinos zrna. Prinos zrna rastao je do trećeg ciklusa selekcije u populacijama per se i u test križancima, nakon čega je opadao. Trulež stabljike smanjena je u trećem ciklusu FS, ali ne kod S1 selekcije. Sa zarazom je rasla trulež, a najveća je bila kod inokulacije s Colletotrichum graminicola (Ces.) G.W. Wils. Nisu opažene značajne razlike između ciklusa selekcije u heterozigotnosti. Udio ne- neutralnih lokusa nađenih u C3FS bio je dva puta veći u odnosu na C3S1, što je u skladu s većomm genetskom dobiti od selekcije opaženom za FS metodu. Većina je lokusa koji su bili u neravnoteži neneutralna. Genetske udaljenosti između populacije i testnih inbred linija Mo17 i B73 se smanjila što ukazuju na potrebu uvođenja odgovarajućeg testera u daljnjoj selekciji.

M3S populacija; rekurentna selekcija; SSR markeri; prinos; trulež stabljike

nije evidentirano