engleski

Differences in Parental Assessment of Social Skills Between Adolescent Boys and Girls With Visual Impairment

Broj djece oštećenog vida koja pohađaju redovne osnovne škole u Republici Hrvatskoj u konstantnom je porastu. Njihovo uključivanje u redovne škole ima dva glavna cilja: jedan je osiguravanje boljih uvjeta za kvalitetnije obrazovanje, a drugi, jednako važan, bolja je socijalna povezanost s vršnjacima. Mogućnost dobre socijalne povezanosti s vršnjacima u najvećoj mjeri ovisi stupnju razvijenosti socijalnih vještina svakog pojedinog djeteta, odnosno učenika. Učenje i usvajanje socijalnih vještina odvija se kroz niz procesa koji se glavninom baziraju na promatranju, imitaciji i učenju kroz iskustvo, a glavni medijatori učenja socijalnih vještina tijekom djetinjstva su roditelji (obitelj) i vršnjaci. U procesu učenja socijalnih vještina roditelji su osobito važni jer oni prvi, i u najvećoj mjeri, “poučavaju” svoje dijete tim vještinama, kontinuirano ih i aktivno procjenjuju te na temelju te procjene vrše daljnje socijalne utjecaje. Cilj ovog rada je utvrditi postoji li, prema procjeni roditelja, razlika u području socijalnih vještina između učenika i učenica oštećenog vida višeg školskog uzrasta. Ispitana su 34 roditelja učenika i učenica oštećenog vida višeg školskog uzrasta: 18 roditelja učenika i 16 učenica. Za procjenu socijalnih vještina korištena je subskala socijalnih vještina instrumenta Social Skills Rating System (Gresham i Elliot, 1990). Roditelji su procjenjivali socijalne vještine svoje djece u područjima kooperativnosti, asertivnosti, odgovornosti i samokontrole. Utvrđeno je da, prema procjeni roditelja, postoje razlike u području socijalnih vještina između učenika i učenica oštećenog vida, odnosno da, generalno gledajući, učenici oštećenog vida postižu bolje rezultate u području socijalnih vještina od učenica.

children/adolescents with visual impairment; gender differences; parents; social skills;

nije evidentirano