hrvatski

Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata

Autor je u doktorskom radu obuhvatio ukupno 259 cjelovitih i fragmentiranih natpisa pronađenih na prostoru agera rimske kolonije Salone – glavnoga grada provincije Dalmacije. Svi sadrže elemente zahvaljujući kojima ih se izravno atribuira rimskoj vojsci iz vremena principata. Najbrojniju skupinu čini 116 natpisa sa spomenom 15 različitih legija. Drugoj skupini pripada 71 natpis sa spomenom osam kohorti i tri ale. Treću skupinu čini 10 natpisa pripadnika mizenatske i ravenatske carske ratne mornarice. U četvrtoj skupini je 35 natpisa bez navedene ili bez sačuvane oznake vrste postrojbe. Peta skupina sastoji se od 27 natpisa senatora i vitezova. Autor ih je sortirao u katalogu, popratio osnovnim opisom, literaturom, fotografijom odnosno slikovnim prikazom. U Saloni je potvrđeno 95 aktivnih vojnika iz 21 različite postrojbe odnosno 68 veterana iz 16 različitih postrojbi. Autor je uočio veću zastupljenost aktivnih vojnika legije Sedma Claudia pia fidelis nakon 42. godine nego u logoru u Tiluriju što je objasnio prisutnošću jedne njezine veksilacije sastavljene od običnih vojnika i časnika odnosno centuriona, signifera i imaginifera. Tijekom 1. stoljeća u gradu su boravili i pripadnici pješačkih, konjaničkih i strjelačkih pomoćnih jedinica te mornarice što govori o raznovrsnoj vojnoj posadi. Od početka 2. stoljeća potvrđeno je višestruko manje aktivnih vojnika i veterana što je posljedica manjega broja postrojbi u Dalmaciji, pa tako i u Saloni. Tada se provincijska vlast oslanjala na vojnike triju kohorti (Prva Belgarum, Treća Alpinorum, Osma Voluntariorum) i njima povjeravala različite upravno-nadzorne zadaće. Nakon sredine 2. stoljeća u gradu je potvrđena prisutnost pripadnika čak pet različitih legija od kojih se za legiju Prva Italica i Četrnaesta Gemina opravdano pretpostavio boravak njihovih veksilacija u gradu. To je vrijeme i pojačane prisutnosti kombiniranog mornaričkog odjeljenja mizenatske i ravenatske carske ratne mornarice koje je vjerojatno igralo važnu ulogu u prebacivanju vojnih snaga iz zapadnih u istočne dijelove Carstva preko luke u Saloni. Najviše veterana služilo je u legiji Sedma i Jedanaesta Claudia pia fidelis koje su u provinciji boravile više od šezdeset godina. Autor je dao kronologiju njihova naseljavanja u gradskom ageru imajući u vidu organizirano naseljavanje u Sikulima tijekom vladavine cara Klaudija koje se nastavilo i kasnije što je potvrđeno natpisima iz Neronova i flavijevskog doba. U kasnom principatu potvrđeno je višestruko manje veterana što je objašnjeno izostankom legija u provinciji, a neki od njih su služili u namjesnikovom oficiju ili potjecali iz ovih krajeva. Malobrojnost natpisa augzilijarnih veterana u odnosu na legionare je razumljiva jer su služili u jedinicama deseterostruko manjeg broja vojnika. Autor ističe da je Salona jedini lokalitet u provinciji sa epigrafskim potvrdama mornaričkih veterana. Vojnici na različitim poslovima u namjesnikovom oficiju potvrđeni su na 40 natpisa od čega su 23 pripadala rangu prinicpala, a 17 rangu imuna i gotovo svi potječu iz vremena kasnog principata. Neki od natpisa, posebice centuriona frumentarija i komentarijena, od velike su vrijednosti jer pokazuju načine napredovanja kroz različite položaje u razredu principala. Čak šest spomenika principala prikazuje koplja što je najviše u odnosu na bilo koji drugi lokalitet u Carstvu. Svi namjesnikovi singulari i stratori potječu isključivo iz Salone i drugdje u Dalmaciji nema njihovih epigrafskih potvrda. Autor zaključuje da je brigu o namjesnikovoj sigurnosti vodilo najviše 350 konjanika i pješaka singulara. Salonitanskoj vojničkoj populaciji također su pripadala četvorica senatora i 24 viteza čiji natpisi pokazuju da su tijekom svoje karijere obavljali neke zapovjedne službe u postrojbama rimske vojske. Autor je posebno istaknuo sjajnu karijeru senatora Gaja Julija Avita Aleksijana, člana severske carske kuće, i karijeru viteškog prokuratora Lucija Artorija Kasta. Trojica vojnika odnosno veterana su bili municipalni dužnosnici u Saloni između Klaudijeve vladavine i prve polovice 2. stoljeća, jedan od njih i u Flanoni, a dvojica su bila politički aktivna u koloniji Ekvumu. Autor zaključuje da nisu imali interesa za ovakav način sudjelovanja u društvenom životu ovih gradova. Samo 12 natpisa vojnici su posvetili različitim božanstvima. Njihova imena govore da je riječ o kultovima čije je održavanje u Saloni već otprije postojalo. Pripadnici legija stacioniranih u Dalmaciji tijekom 1. stoljeća gotovo redovito su potjecali iz dobro romaniziranih dijelova Carstva, posebice iz sjeverne Italije, južne Galije, Makedonije i Male Azije. Pripadnici augzilija iz istog vremena također su šarolikog porijekla odnosno iz Akvitanije, Hispanije, Rima, Kampanije, Sirije i Britanije. Pripadnici ratnih mornarica iz 1. stoljeća bili su iz lokalnih sredina, a kasnije su potvrđeni Britanci i Panonci, ali i oni iz istočnih provincija. U 2. stoljeću i kasnom principatu vojnici su većinom Dalmatinci i to u velikom broju upravo Salonitanci. Čak 149 natpisa sadrži i imena drugih osoba. Vojnike najčešće komemoriraju žene i ostali bliži srodnici, ratni kolege i oslobođenici. Kod vojnika iz 2. i 3. stoljeća broj spomenutih članova obitelji gotovo je dvostruko veći.

Principat; legija; kohorta; ala; vojnik; veteran; obitelj

nije evidentirano