hrvatski

Uloga afektivnih činitelja u intenzivnom učenju hrvatskoga kao stranog jezika

Motivacija za učenje stranoga jezika, kao složen i apstraktan koncept, određuje se najčešće na temelju dvije skupine činitelja koji proizlaze iz stava prema govornicima stranoga jezika: integrativnih, odnosno želje za (metaforičkim) uključivanjem u govornu zajednicu, te instrumentalnih, koji učenje stranoga jezika povezuju s pragmatičkim učincima kao što su bolji životni uvjeti ili bolje plaćen posao (Gardner 1985 ; Dörnyei 1994, 2001). Osim navedenih, naglašava se i važnost afektivnih činitelja u učenju stranoga jezika koji se ponajprije odnose na okruženje za učenje, odnosno stavove polaznika spram nastavnog plana i programa, nastavnikovu osobnost, ponašanje, metode i stil poučavanja, ugodnu atmosferu na nastavi te obilježja same skupine polaznika. Polazište je ovoga rada teza da su upravo afektivni činitelji presudni za uspjeh u intenzivnom učenju hrvatskoga jezika. Kako bi se teza provjerila, provedeno je istraživanje među studentima iz Poljske, Njemačke, Francuske, Češke, Španjolske i Finske (26 ispitanika) koji su na Filozofskom fakultetu u Osijeku pohađali intenzivni tečaj hrvatskoga jezika. Budući da su studenti nakon samo četiri tjedna intenzivne nastave hrvatskoga postigli izvrsne rezultate na vrednovanjima na drugim hrvatskim sveučilištima te su nastavili učenje na B1 razini, odnosno na prijelaznom stupnju prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike, istraživanjem se željelo provjeriti koji su činitelji, prema mišljenju samih polaznika, bili presudni za brzo i uspješno savladavanje osnova hrvatskoga jezika. U tu svrhu sastavljen je upitnik kojim su provjereni stavovi polaznika prema jezičnoj razini tečaja te prema okruženju za učenje.

motivacija; afektivni činitelji; intenzivno učenje jezika

nije evidentirano