hrvatski

Vjersko uvjerenje i moralno ponašanje. Teorijska rasprava i empirijska analiza o utjecaju religije na moral u hrvatskom kontekstu

Knjiga „Vjersko uvjerenje i moralno ponašanje. Teorijska rasprava i empirijska analiza o utjecaju religije na moral u hrvatskom kontekstu“ se dijeli na četiri osnovna dijela. U prvom dijelu prikazan je osnovni pregled teorija o podrijetlu morala (evolucijska teorija ili biološko podrijetlo moralnosti, teorije društvenog ugovora ili racionalno-instrumentalno porijeklo moralnost te kršćanska etika ili nadnaravno podrijetlo moralnosti) ; zamršenost antropologijskih uvida u korijene moralnosti ; moguća uporišta jedne sociologije morala ; te prikaz normativnih etičkih teorija (konzekvencijalizam, deonotologija, etika vrline). U drugom dijelu knjiga donosi prikaz relevantnih pokušaja da se odredi pojam religije te se potom usredotočuje na njezine društveno i individualno relevantne funkcionalne vidike. Autori ukazuju na originalnost kršćanskog pristupa etici i na granice etike u srazu s problemom krivnje i zla, te se odatle otvara perspektiva za prijelaz k religiji koja nosi u sebi etički moment, ali se u njemu ne iscrpljuje. U trećem dijelu raspravlja se o odnosu kršćanske etičke teorije i morala, koji se kritički produbljuje pod vidikom teorije božanskih zapovijedi, teorije naravnog zakona i etike vrline. Rasprava je orijentirana temeljnim pitanjem koje, ujedno otkriva i vezu s četvrtim dijelom knjige, a ono glasi: Čini li religija ljude moralnijima? Na to pitanje autori na temelju prikaza teorijskih rasprava daju pozitivan odgovor, ali ga ujedno specificiraju. Teorijske pozicije pokazuju da je povezanost religije i morala posljedica kulturnog razvoja tijekom povijesti, ali odatle ne slijedi jednoznačno da moralnost ovisi o religiji, nego da to ovisio vlastitim svjetonazorima ljudi pa stoga nema jedinstvenog odgovora. U četvrtom dijelu knjige, a na tragu spomenutih pitanja, analiziraju se rezultati nekoliko istraživanja vrijednosti u Hrvatskoj, organiziranih u razdoblju od devedesetih godina prošlog stoljeća do danas. Istraživanje je pokazalo da je utjecaj religije na moral konstatiran na individualnoj i socijalnoj dimenziji morala, ali s jasno većom snagom utjecaja na individualnom negoli socijalnom planu. Knjiga također donosi usporedbe s nekim drugim europskim zemljama: utjecaj religije je svuda vidljiv, ali je njegov intenzitet varijabilan i ovisan o jačini sekularizacijskih tijekova. U zaključku autori ističu kako su u hrvatskom društvu tri osnovne tendencije u moralnom ponašanju: 1. Vidljiv je trag moralnog relativizma te utjecaj ugovornih pristupa moralu, na temelju kojih se oblikuju instrumentalne moralne prakse 2. Brojne oblike ponašanja koja su nadahnuta moralnim relativizmom u hrvatskom društvu može se tumačiti svojevrsnom kulturnom ustrajnošću, točnije, u totalitarnom razdoblju učvršćenim predlošcima „životne racionalnosti“. 3. Nije moguće odvojiti moralno ponašanje od ponašanja prožeta religioznošću, ali se ističe kako se na operativnoj razini religiozni i nereligiozni ljudi bore s istim zahtjevima moralnosti, ali ih izražavaju kroz sebi svojstvena tumačenja. Specifikum religijske (kršćanske) etike odražava se posebice kroz drugačiju dinamiku, motivaciju, inspiraciju i viziju, te dodaje moralu specifične obaveze (npr. ljubav prema neprijateljima), novi duh (ljubav), novu dimenziju već postojećim dužnostima (unutarnja dispozicija) i sl.

Vjersko uvjerenje; moralno ponašanje; antropologija moralnosti; etičke teorije; empirijska analiza; hrvatski kontekst

nije evidentirano