hrvatski

Urbani sistem i nova upravno-teritorijalna podjela Republike Hrvatske

Budući da svaka država pokušava organizirati svoj teritorij što racionalnije i efikasnije, gradovi i jači centri rada su kao žarišta fizionomske, funkcionalne i socioekonomske preobrazbe inicijatori i nositelji funkcionalnih odnosa te najpogodnija mjesta preko kojih se može osigurati vertikalna i postorna dimenziju upravno-teritorijalne organizacije. Prema tome, zatečeno funkcionalno značenje centara i funkcionalni odnosi u prostoru morali bi činiti temelj organizacije i funkcioniranja upravno-teritorijalne organizacije, a teritoriji bi upravnih jedinica nužno morali biti usklađeni s prirodnim gravitacijskim odnosima u prostoru. Polazeći od navedenih činjenica predlaže se model određivanja centara upravno-teritorijalne organizacije čija bi gravitacijska područja trebala činiti osnovu za određivanje teritorija upravno-teritorijalnih jedinica kako na regionalnoj tako i na lokalnoj razini. Na regionalnoj razini predlaže se, umjesto dosadašnjeg županijskog ustroja, uvođenje 5 regija (Zagrebačka regija, Središnja Hrvatska, Istočna Hrvatska, Zapadna Hrvatska, Južna Hrvatska) koje se temelje na gravitacijskim područjima funkcionalno najznačajnijih centara u Hrvatskoj: Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka. U okviru navedenih regija poželjno bi bilo decentralizirati funkcije u 17 regionalnih centara. Predlaže se model izdvajanja upravno- teritorijalnih centara na lokalnoj razini koji se temelji na modificiranim kriterijima za izdvajanje gradova u Hrvatskoj te funkciji rada. Na lokalnoj razini izdvojena su 123 centra čija bi gravitacijska područja trebala činiti osnovu upravno-teritorijalne podjele na općine.

Urbani sistem; upravno-teritorijalna podjela; općine; regija; Hrvatska

nije evidentirano