hrvatski

O jeziku Drugoga vrbničkoga brevijara

U radu se opisuje jezik hrvatskoglagoljskoga Drugoga vrbničkoga brevijara iz 14. st. Taj je brevijar tipičan predstavnik sjeverne, krčko-istarske skupine kodeksa. U cjelini je njegov jezik konzervativan hrvatski crkvenoslavenski. Na grafijskoj razini konzervativnost pokazuju: uporaba slova iže u glasovnoj ulozi i ostatci grafije za jeri ; na fonološkoj razini: vitacizam i itacizam u grčkim posuđenicama, odraz grčkoga ц i latinskoga f kao p, dobro čuvanje skupine žd i jata, česta odsutnot sekundarnoga poluglasa itd. ; na morfološkoj razini: brojni oblici sporednih sklonidbenih razreda, ostatci praslavenske sheme živosti s akuzativom koji je jednak nominativu, dobro čuvanje dvojine, nesklonjivi oblici pridjeva starih i-osnova, očuvanost kratke sklonidbe pridjeva, brojni oblici asigmatskoga i prvoga sigmatskoga aorista, nestegnuti oblici imperfekta, uporaba supina itd. ; na sintaktičkoj razini: velik broj apsolutnih dativa, dativi s infinitivom, čuvanje genitiva negacije i sl. Leksik je također vrlo konzervativan: puno je arhaizama, više je grecizama nego u većini drugih hrvatskoglagoljskih brevijara, brojni su preslavizmi, a posvejdočeni su i neki rijetki protobugarizmi. Ipak, kao i u ostalim hrvatskoglagoljskim kodeksima, sa starima se isprepliću i novi, čakavski elementi. Neki od njih upućuju na to da je taj brevijar najvjerojatnije i nastao u Vrbniku na otoku Krku: zamjenjivanje slova šta đervom, odraz jakoga jera kao e, miješani odraz jata, gubljenje jakoga poluglasa u završnom slogu, širenje nominativnoga oblika starih v-osnova i na akuzativ, upitna zamjenica če i sl.

hrvatski crkvenoslavenski jezik; hrvatskoglagoljski kodeksi; Drugi vrbnički brevijar

nije evidentirano