hrvatski

Struktura naknada, izdaci i korisnici programa socijalne zaštite u Republici Hrvatskoj

Publikacija obuhvaća deset poglavlja uključujući uvod i zaključak. U uvodnom poglavlju se objašnjava pojam socijalne zaštite. Temeljni cilj istraživanja je bio učiniti analizu međuodnosa i učinaka socijalnih programa na različitim razinama vlasti. U tom smislu drugo i treće poglavlje donose prikaz administrativnog ustroja R.H. te daju pregled pravnog okvira, ključnih institucija i uloge različitih razina vlasti u hrvatskom sustavu socijalne zaštite. Slijede četiri poglavlja koja donose analitičke rezultate istraživanja ukupnih javnih izdataka za socijalnu zaštitu na središnjoj i lokalnoj razini. Tako se prvo detaljno razmatraju socijalne naknade prema programima, korisnicima i razinama vlasti, zatim kriteriji kod ostvarivanje prava na naknade i usluge, analiziraju se učinci poreznih olakšica, te se na kraju daje pregled programa financiranih preko organizacija civilnog društva. Osmo poglavlje govori o socijalnom planiranju, a deveto razmatra iskustva iz sustava socijalne zaštite u Sloveniji i Austriji u kontekstu moguće primjene njihovih pozitivnih iskustava u Hrvatskoj. Deseto poglavlje donosi zaključak. Ovo istraživanje je pokazalo da je sustav socijalne zaštite u Hrvatskoj poprilično centraliziran jer se na regionalnoj i lokalnoj razini izdvaja svega 0, 43% BDP-a ili tek oko 2% od ukupnih izdvajanja za socijalnu zaštitu dok se sa središnje razine u 2013. godini izdvajalo 98% od ukupnih sredstava za programe socijalne zaštite. Važno je naznačiti da je spomenuti uvid i posljedica činjenice sadašnje organizacije sustava socijalne zaštite u Hrvatskoj koji se u bitnome zasniva na programima socijalnog osiguranja. Izvješće je potvrdilo da i u pogledu funkcioniranja sustava socijalne zaštite na regionalnoj i lokalnoj razini u Hrvatskoj postoje velike razlike. Naime, od ukupno skromnog izdvajanja na gradove otpada 64% svih izdvajanja, a od toga se oko 50% izdvajanja odnosi na Grad Zagreb. U izvješću se zato identificira prisutnost dvostrukih nejednakosti: ekonomske, koja je posljedica niže razvijenosti i kontinuiranog zaostajanja pojedinih jedinica lokalne i regionalne samouprave te socijalnih nejednakosti jer niže razvijene jedinice koje imaju veće socijalne izazove zbog slabijih fiskalnih kapaciteta ne mogu ni približno osigurati socijalni standard kakav pružaju bogatije jedinice lokalne i regionalne samouprave, a osobito Grad Zagreb svojim stanovnicima. Istraživanje je također pokazalo suprotno prevladavajućem javnom diskursu da su socijalni programi na razini JPL(R) puno češće komplementarni programima središnje države a rijetko se radi paralelnim programima zato što se na regionalnoj i lokalnoj razni najviše financiraju programi koji se ne financiraju ili se minimalno financiraju, od strane središnje razine. Na kraju istraživanje završava zaključkom sa vrijednim preporukama za nositelje ekonomske i socijalne politike u Hrvatskoj a koje su nastale na temelju provedenog istraživanja.

socijalna zaštita ; socijalne naknade ; socijalni programi

nije evidentirano