hrvatski

Utjecaj roka sjetve na genetski potencijal rodnosti hibrida kukuruza pri različitim gustoćama sjetve

Gustoća sklopa hibrida kukuruza jedan je od najvažnijih čimbenika prinosa. Hibridi kraće vegetacije (ranijih FAO grupa) siju se u gušćem sklopu, a hibridi duže vegetacije (kasnijih FAO grupa) siju se u rjeđem sklopu. Na optimalni sklop utječe više čimbenika kao što su habitus biljke i dužina vegetacije, plodnost tla, opskrbljenost tla vodom i gnojivima. U 2013. godini postavljen je mikropokus s ciljem testiranja hibrida na prinos u različitim gustoćama sklopa i različitim rokovima sjetve. Pokus je posijan u Altınovi (zapadna turska regija Balıkesir). Posijano je 10 hibrida kasnih FAO grupa 600-700, po slučajnom bloknom rasporedu, u 4 ponavljanja i 2 roka sjetve (09. 05. i 10. 07.). Hibridi su posijani u 4 različite gustoće sklopa na bazi 55000, 65000, 75000 i 85000 biljaka/ha. Pokusi su provedeni u uvjetima navodnjavanja kišenjem i natapanjem (oko 400 mm). Rezultati pokazuju da su hibridi sijani u najgušćem sklopu u prosjeku dali najveće prinose (15.20 t/ha), dok su hibridi sijani u najrjeđem sklopu dali najmanje prinose (10.95 t/ha). Neki hibridi su se pokazali tolerantniji na gušći sklop, dok su neki hibridi dali bolje prinose u rjeđem sklopu. Procjena je da će hibridi sijani u 2. roku sjetve dati 20-30% niže prinose. Može se zaključiti da je veća gustoće sklopa jedna od mogućnosti povećanja prinosa, te da rok sjetve utječe na genetski potencijal rodnosti hibrida. Očekuje se povećanje broja hibrida tolerantnih na gušći sklop i daljnji rad na kreiranju takvih hibrida.

kukuruz; hibridi; gustoća sklopa; prinos; genetski potencijal

nije evidentirano

engleski

Effect of sowing time on genetic yield potential of maize hybrids at different plant density variants

Gustoća sklopa hibrida kukuruza jedan je od najvažnijih čimbenika prinosa. Hibridi kraće vegetacije (ranijih FAO grupa) siju se u gušćem sklopu, a hibridi duže vegetacije (kasnijih FAO grupa) siju se u rjeđem sklopu. Na optimalni sklop utječe više čimbenika kao što su habitus biljke i dužina vegetacije, plodnost tla, opskrbljenost tla vodom i gnojivima. U 2013. godini postavljen je mikropokus s ciljem testiranja hibrida na prinos u različitim gustoćama sklopa i različitim rokovima sjetve. Pokus je posijan u Altınovi (zapadna turska regija Balıkesir). Posijano je 10 hibrida kasnih FAO grupa 600-700, po slučajnom bloknom rasporedu, u 4 ponavljanja i 2 roka sjetve (09. 05. i 10. 07.). Hibridi su posijani u 4 različite gustoće sklopa na bazi 55000, 65000, 75000 i 85000 biljaka/ha. Pokusi su provedeni u uvjetima navodnjavanja kišenjem i natapanjem (oko 400 mm). Rezultati pokazuju da su hibridi sijani u najgušćem sklopu u prosjeku dali najveće prinose (15.20 t/ha), dok su hibridi sijani u najrjeđem sklopu dali najmanje prinose (10.95 t/ha). Neki hibridi su se pokazali tolerantniji na gušći sklop, dok su neki hibridi dali bolje prinose u rjeđem sklopu. Procjena je da će hibridi sijani u 2. roku sjetve dati 20-30% niže prinose. Može se zaključiti da je veća gustoće sklopa jedna od mogućnosti povećanja prinosa, te da rok sjetve utječe na genetski potencijal rodnosti hibrida. Očekuje se povećanje broja hibrida tolerantnih na gušći sklop i daljnji rad na kreiranju takvih hibrida.

maize; hybrids; plant density; yield; genetic potential

nije evidentirano