hrvatski

Terapijski pristupi u radu s djecom s posebnim jezičnim teškoćama

Posljednjih su desetljeća svjetska istraživanja znatnije usmjerena na problematiku usvajanja jezika, proučavanje njegove patologije te razvijanje metoda i terapijskih postupaka za rad s djecom s posebnim jezičnim teškoćama. Termin posebne jezične teškoće odnosi se na djecu čiji je jezični razvoj drugačiji i oskudniji u odnosu na dob i neverbalne sposobnosti a uzrok tome nisu ispodprosječni intelektualni razvoj, oštećenje sluha, emocionalni poremećaji ili pak oštećenja središnjega živčanoga sustava. Poznato je da djeca s posebnim jezičnim teškoćama progovaraju kasnije, jezični razvoj im je otežan i usporen, a rječnik znatno siromašniji u odnosu na njihove vršnjake bez teškoća. Iako teškoće mogu biti prisutne u jednom ili više aspekata jezičnoga razvoja ponajprije su vidljive u području morfosintakse. Na proces usvajanja jezika kod djece s posebnim jezičnim teškoćama nužno je dodatno djelovati tehnikama i postupcima posebno prilagođenim za ovu vrstu poremećaja a razrada terapijskih postupaka ovisi o jezičnim sastavnicama koje su poremećajem zahvaćene (leksik, fonologija, mofologija, sintaksa i pragmatika). Različiti pristupi i najčešće primjenjivane tehnike za rad s djecom s posebnim jezičnim teškoćama biti će prikazane u ovome radu a osobit je naglasak stavljen na povezanost dijagnostičkog i terapijskog postupka.

posebne jezične teškoće, terapija, jezične sastavnice

nije evidentirano