hrvatski

Stoljeće gravitacijskih valova u Einsteinovoj općoj relativnosti te njihova recepcija u Hrvatskoj

Albert Einstein je teorijski biser mogućnosti postojanja gravitacijskih valova (GV) prvi put uveo u prezentaciji o aproksimativnoj integraciji jednadžbi polja za gravitaciju (22. 06. 1916.), neovisno o člancima (4) za Prusku akademiju znanosti (studeni 1915.) te u Annalen der Physik 49, 1916, u kojima se GV uopće ne spominju. U predavanju ćemo jednostavnim fizikalnim slikama zainteresirati gimnazijalce i građane o stoljetnoj odiseju i međašima u bezuspješnoj potrazi GV (Weberove antene od 60-tih godina 20. st., te BICEP2 suradnja i lažni pozitivni signal, ožujka 2014.). U prikazima ili udžbenicima na hrvatskom jeziku, zanemaruju se traganja za eksperimentalnim potvrdama GV zbog nultog signala. Vrlo zapaženu kompetentnu recepciju ostvarila je, ipak, Gradska knjižnica "J. Šižgorić" u Šibeniku: Kučerin zbornik (1995.), Uvod u modernu kozmologiju i filozofiju (2006.). Časopis Phys. Rev. Lett. 116, br. 6, od 12. 02. 2016. kao u kazalištu, na samu 100-tu obljetnicu, objavljuje prvu izravnu detekciju GV te prvo opažanje međusobnog srašćivanja dviju crnih rupa u astronomiji u jednu. Suradnja aLIGO je pomoću dva međusobno udaljena laserska interferometrijska detektora koincidentno zabilježila signal prolazećeg GV na frekvencijama od 35 Hz do 250 Hz, s najvećom deformacijom od 1, 0 x 10*(–21). Signal je trajao, kod oba detektora, oko 0, 2 sekunde sa statističkom pouzdanošću 5, 1 sigma.

Albert Einstein; gravitacijski valovi (GV); stoljetna paradigma GV; detekcija GV; Weberove antene; knjižnica J. Šižgorić; aLIGO suradnja; aLIGO signal

nije evidentirano