hrvatski

Porez na financijske transakcije kao mogući porezni prihod u Hrvatskoj

Globalna ekonomska i financijska kriza potaknula je javnu raspravu o mogućim rješenjima fiskalnog opterećenja financijskog sektora pojedinih nacionalnih ekonomija unutar jedinstvenog europskog tržišta. U cilju stabilizacije financijskih sustava EU i primjerenog doprinosa financijskog sektora javnim proračunima, Europska komisija je 2011. godine objavila nacrt prijedloga izravne implementacije jedinstvenog poreza na financijske transakcije (engl. Financial Transaction Tax) u Europi. Nemogućnost postizanja suglasja dovela je do novog prijedloga u veljači 2013. godine, čija je primjena u više navrata odgođena. U međuvremenu, nekoliko je država članica, uključujući Francusku i Italiju, neovisno uvelo određenu vrstu poreza na financijske transakcije. Europski porez na financijske transakcije baziran je na tzv. „AAA“ pristupu (engl. All institutions, all markets, all instruments). Isti upućuje na vrlo sveobuhvatan fiskalni okvir, kojim se predviđa jedinstveno porezno opterećenje trgovanja svih financijskih instrumenata svih financijskih institucija unutar EU, koji se odvijaju unutar organiziranih financijskih tržišta (burze i OTC tržišta). Stope oporezivanja za temeljne financijske instrumente iznose 0, 1% vrijednosti kupovne ili prodajne transakcije, dok je za derivate definirana stopa od 0, 01% nominalnog iznosa ugovora. Porez na financijske transakcije usmjeren je na financijske transakcije koje provode financijske institucije u svoje ime ili u ime klijenata. Financijske institucije definiraju se kao svi subjekti koje više od 50% godišnjeg prometa ostvaruju temeljem financijskog poslovanja, i to: investicijska društva, uređena tržišta, kreditne institucije, društva za osiguranje i reosiguranje, društva za zajednička ulaganja, društva za financijski leasing, uz izuzeće transakcija koje provode središnji depozitoriji vrijednosnih papira te centralne banke. Navedeno implicira da je djelokrug FTT-a usmjeren primarno na financijsku industriju, dok se isključuje utjecaj na svakodnevne transakcije građana te malih i srednjih poduzeća. Porez predstavlja kombinaciju principa rezidentnosti i principa izdavanja po kojem bi se oporezovala svaka transakcija koju obavlja financijska institucija sa sjedištem u EU, ali i transakcije financijskih institucija sa sjedištem izvan EU, kod kojih je predmet transakcije emitiran unutar FTT regije. Oporezivanjem bruto transakcija na sekundarnim financijskim tržištima po razmjerno niskim poreznim stopama, spriječili bi se poremećaji i osigurala sistemska stabilnost i generirali značajne javne prihode. Preliminarna analiza o mogućnostima oporezivanja financijskih transakcija u Hrvatskoj, prema navedenom prijedlogu, upućuje na zaključak da hrvatsko tržište kapitala još nije dovoljno razvijeno da bi moglo generirati izdašne prihode od oporezivanja. S druge strane, neoporezivanje financijskih transakcija u Hrvatskoj, za domaće financijske institucije predstavljalo bi fiskalni teret kada bi se transakcije obavljale u zemljama pod jurisdikcijom FTT-a ili u slučaju trgovanja financijskim instrumentima izdanim u tim zemljama. Takva odredba prouzročila bi odljev prihoda od oporezivanja izvan granica Republike Hrvatske

porez na financijske transakcije; vrijednosni papiri; financijske institucije; financijska kriza; Hrvatska

Ovaj rad rezultat je projekta „Tax Policy and Fiscal Consolidation in Croatia“ (IP-2013-11- 8174) kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost te projekta “Porezni sustav i ekonomsko socijalni odnosi hrvatskog društva (13.02.1.2.02.)“ kojeg financirana Sveučilište u Rijeci.