hrvatski

Smrtonosnost tijela-od bestjelesnosti prema cjelovitosti

Dihotomija tijelo-duh, svojstvena je zapadnoj misli od prvih filozofa do danas. Udar kršćanstva na tijelo, pokvarljivo, raspadljivo, podložno grijehu, smješta ga u domenu zla, što još uvijek, usprkos posvemašnjoj liberalizaciji, komercijalizaciji i ogoljelosti tijela svojstvenima današnjem vremenu, generira osjećaj srama, krivnje, i želje za bijegom iz „okova tjelesnosti“. Unutarnji rascjep u čovjeku istovjetan je unutarnjoj podijeljenosti društva. Inzistiranje na bestjelesnosti objavljuje se u mnogim vidovima (moda, prehrana, novi celibat), i izraz je posvemašnje čovjekove odijeljenosti od života. Prevladavajuće raspoloženje suvremenog čovjeka je anksioznost, i osjećaj obestemeljenosti, a kao mogući izlaz pojavila se ideja novog is-cijeljenja . Unutrašnja povezanost čovjeka sa samim sobom, cjelovitost duhovnog i tjelesnog aspekta, što je stanje svjesnosti o vlastitoj prisutnosti u svakom aspektu sebe, izjednačava se sa životom. Razne metode iscjeljenja društvo smješta u domenu „alternativnog“, što pokazuje njegovu nesklonost ka promjeni paradigme.

tijelo; duh; konačnost; grijeh; bestjelesnost; tjeskoba; cjelovitost

nije evidentirano