hrvatski

Hrvatska graditeljska baština u opusu arhitekta Borisa Magaša

Iako se Boris Magaš pozicionirao kao korifej nove arhitekture, njegovi su počeci bili vezani uz proučavanje naše povijesne baštine. Još kao student uključio se u istraživački tim prof. A. Mohorovičića (od 1953.) koji je u ljetnim sesijama obilazio Istru, Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke, evidentirajući, snimajući i obrađujući do tada nepoznate slojeve hrvatske graditeljske baštine. Suradnja se nastavila i nakon Magaševa prijama za asistenta (1956.), sve do njegova odlaska s Fakulteta (1966.). Rezultat tog zajedničkog rada brojne su arhitektonske snimke i skice iscrtane Magaševom rukom, kasnije objavljene u Mohorovičićevim studijama. I prvi publicirani Magašev asistentski znanstveni članak bila je konzervatorsko-projektantska studija o pristupu obnovi palače Hektorović-Leporini u Hvaru (1964.). Izvrsno poznavanje starohrvatske predromanike u nekoliko ga je prigoda ponukalo da kritički ocijeni koncept Kovačićeve crkve sv. Blaža kao školski primjer nepoznavanja teorijske podloge onoga što se projektira. Povijesnoj će se arhitekturi vratiti i u kasnom razdoblju kada je objavio veliku sintezu predmodernoga sloja hrvatske baštine – Arhitektura XIX. stoljeća. (2009.).

Magaš Boris, Mohorovičić Andre, starohrvatska arhitektura, graditeljska baština

nije evidentirano